Ante Marković bio je dijete Privredne reforme iz godine 1965. Titov režim suočio se s neodrživošću dotadašnjeg ekonomskog modela i privredne subjekte je u stanovitoj mjeri prepustio zakonima tržišta i realnom računovodstvu. Učinci su bili blagotvorni, možda i spektakularni. Zemlja je doživjela turistički boom, porasli su životni standard i kupovna moć, a na ulicama jugoslavenskih gradova pojavile su se, dotad nezamislive, saobraćajne gužve. S Privrednom reformom, koja se službeno tumačila i kao “uključivanje u svjetsku podjelu rada”, dovršen je i proces povratka Jugoslavije u zapadnu kulturnu hemisferu. Šezdesete godine bile su zlatno doba jugoslavenskog proljeća.
Arijana Demirović, mlada Bišćanka, trebala bi se udati za dečka iz Laktaša, Igora Dodika. Ova vijest zaslužuje kakvu predzadnju stranicu lokalnih novina, gdje na olovom popljuvanom papiru ,,ispadaju“ novovjenčani. Ali ovo nije obična ljubavna priča, pa mora ići visoko, visoko naprijed. Na naslovnice.
Nije li krizu eurozone izazvao višak suverenosti članica EU, pita se naš komentator? Državna suverenost obrnuto je proporcionalna demokraciji i građanskim slobodama. Ona je samo pristojan izraz za slobodu političke elite da zlostavlja građane i ispostavlja im račun za svoje moralne i financijske promašaje u obliku nasilja ili siromaštva, ljepše rečeno: domoljublja ili poreza
Nekoliko vijesti u vezi s vjerom ovih je dana zabavilo Srbiju. Prva je ona da je Liga socijaldemokrata Vojvodine izgubila strpljenje i obratila se Ustavnom sudu pitanjem može li grad Novi Sad u jednoj laičkoj, sekularnoj državi koja je odvojena od crkve imati svoju slavu. Isto to se dogodilo u Beogradu, gdje se s namjerom preispitivanja gradske slave Spasovdana Ustavnom sudu obratila udruga Ateisti Srbije
Zadavanjem patriotizma u školskom sistemu se promiču lažne vrijednosti kao uzorne i neprijeporne: talentirani učenik se usmjerava kolektivnoj emociji i lažiranju stvarnosti. Jer, pitanje je da li je ratna stvarnost stvarno obilježena slobodom čijim stazama učenik danas korača? Da li je rat može proizvesti? Da li je ta sloboda stvarno pripadala hrabrim vitezovima (kako nam govori nezgrapna dvogenitivna sintagma: stazama slobode hrabrih vitezova)? Da li su i oni mogli uživati u njenim blagodatima? Ako nisu, ako im je sloboda ostala nedohvatljiva u ratu, ako je nisu doživjeli - zašto ih netačno i gotovo ironično vezati za slobodu čijim stazama učenik korača?
Treba da prihvatimo činjenicu da je očuvanje individualne slobode nespojivo sa potpunim zadovoljenjem naših stavova o distributivnoj pravdi. (Fridrih Hajek)
Dobro znamo da u svijesti naših naroda nema goreg od krivovjernika, jer tko dira Boga, vrši napad i na otadžbinu. No kako to da unatoč činjenici što se heretici smatraju najomraženijom vrsti susjeda, ipak postoji još jedan kompletan svijet onkraj i tog zaziranja? Onaj za čije postojanje nipošto ne želimo čuti - onaj ateistički.