Kada se pređe Rubikon povratka više nema. Predsjednik SNSD-a naprosto je prešao na Tamnu stranu, izgubivši posljednje mrvice vjerodostojnosti. I, bez obzira hoće li ili neće biti izabran za predsjednika RS-a na oktobarskim izborima, pored njega trebalo bi prolaziti kao pored kipa na koji je već sletio crni gavran.
Poodavno sam javno rekla i napisala da kad javno progovore svi oni koji su bežali od mene na ulici u strahu da ih Vođa ne vidi da se rukuju sa mnom u vreme kad sam govorila o Železnicama, Rafineriji, Biraču, hapšenjima, budžetu, putevima, strahovladi, itd., da ili ću prestati da se odazivam na pozive da nešto pišem, ili ću pisati o međunarodnoj ekonomiji, novim knjigama i slično.
I dok ga jedni obožavaju gotovo do idolopoklonstva (prema svim istraživanjima u Republici Srpskoj takvih je preko 70 odsto stanovništva), za druge je on bahat, temperamentan, povremeno „iritira“ međunarodnu zajednicu i nesrpske narode u BiH. Svi se, međutim, slažu s time da je on autentični lider izabran voljom naroda i kao takvog ga treba poštovati.
Dugo nisam pisala. Možda zbog manjka slobodnog vremena, možda zbog neinspirativnosti prouzrokovane viškom čokolade u večernjim časovima, a možda bez ikakvog opravdanja. Jednostavno, nisam. Mislim, jesam. Pisala sam saopštenja, izjave, intervjue, najave i mnoge literarno komercijalne tekstove. Ali, mene tu malo ima.
Razumem i to da birati između jednih i drugih i nije neki izbor. Jedni su ovakvi, a drugi nemaju ono. Kad biraš izmedu dva zla biraj manje, između dva dobra biraj bolje, u svakom slučaju biraj kad imaš šansu. I pamet u glavu, jer na izborima ne biraš samo sebi nego i meni. Dobro razmisli poznaješ i jedne i druge i treće. Znaš i šta su slagali i šta dobro uradili, kad nam lažu i kad govore istinu.
U 315. po redu fragmentu svoje knjige "Osvit" (s podnaslovom "Misli o moralnim predrasudama"), Friedrich Nietzsche govori o "slabim sektama" i piše ovako (prevod Božidara Zeca): "Sekte koje osećaju da će ostati slabe priređuju lov na pojedine umne pristalice i hoće da kvalitetom nadoknade ono što im nedostaje u kvantitetu. U tome leži ne mala opasnost za umne ljude."
U znanosti o budalama pojava je poznata kao “šibicarski efekt”. Riječ je o vjerojatno najpoznatijoj zamci za budale od Uskokove Drage do Temišvara: u kutu kolodvora nekakav rmpalija u drečavo zelenom džemperu – to zbog dojma bezopasnosti - u ustima vrti čačkalicu, a na stoliću pred sobom tri prastare kutije šibica, pa poziva putnike iz autobusa na liniji Köln-Uskokova Draga da pogode ispod koje se kutije nalazi kuglica od staniola.
Zašto je B.K. dobila 20 kila za 40 dana? Šta čini jednakima sve vikendaše ozračene nuklearnim otpadom? U čemu su slični svi gosti zaraženi salmonelom?... Šta povezuje sve ljude obuhvaćene navedenim primjerima?
Sjećanje je čudna stvar i ne priziva se po narudžbi. Uzmimo za primjer rat; iako u kontekstu predizborne kampanje pojedini političari čine sve da svoje biračko tijelo podsjete na rat, to im eventualno uspijeva isključivo na najpovršnijem nivou. Pravo prisjećanje rata, živi povratak u prošlost sa svim detaljima dešava se samo u prustovsko-metafizičkim okolnostima, bez pragmatično-tendencioznog posredovanja politikantskih proglasa i saopćenja.