U najnovijoj epizodi svoje kolumnističke sapunice "Katastrofične vijesti iz Vilajeta", Denis Kuljiš je, upinjući se iz sve snage da dokaže kako su "stvari u Sarajevu u priličnoj mjeri otišle do vraga", napravio falsifikat, golem i bizaran čak i za njegove standarde
Stvari su se izmenile krajem veka, kada su, zbog pridobijanja glasova političara sa Juga, crnci napušteni. Američki feminizam tako deli istorijsku odgovornost američke politike, koja nije uspela da reši rasni problem sve do druge polovine 20. veka. Abolicionizam je opstao kao pokret manje-više svuda po svetu, jer ni smrtna kazna ni ropstvo nisu ukinuti, ali on više nema prave političke težine.
Da Rolling Stonesi ili američki predsjednik dolaze u Hrvatsku četvrti put u petnaestak godina, sve da je Hajduk poput Dinama četiri puta mijenjao ime i datum osnivanja, i da mu je na svaki jubilej došla Barcelona s Leom Messijem, već bi Hrvatima dopizdili i Stonesi i Obama i Messi. Iz nekog nejasnog razloga, međutim, svaki put kad iz Rima dolazi Sveti otac Hrvati potpuno pobenave. A dolazi u Hrvatsku češće nego izvjestitelj Europske unije Hannes Swoboda. Znaju ga već svi zagrebački taksisti i konobari.
Emocijama kao što je vjerski zanos nema mjesta u javnim poslovima čime ne zadire u pravo vjernika da u privatnom susretu i u skladu s običajima konkretne vjeroispovijesti iskažu ritualno poštovanje prema svom poglavaru. Ni na koji način se posjet jednog državnika ne smije protokolarno razlikovati od posjeta drugog državnika, a ako neka država baš želi dosljedno poštivati ceremonijalne privilegije Svete Stolice u duhu Bečkog kongresa, dovoljno je da njezini službenici budu dostojanstveno ukočeni.
Mi rulja iz razreda smo sidili na zidiću iza Zlajinog nebodera. Sa nama je skupa sidijo i onaj Piple d Smajling Fejs. Piple je nama kupijo po limenku kole pa smo se kuckali. Posli kuckanja i rutavala Piple je nama mignijo i pitao je: „Onda? Oću zvat?“ Mi smo rekli: „Zovi, samo zovi!“
Odluka ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića, kojom se utvrđuje da ocjena iz predmeta vjeronauke ne ulaze u prosjek za opći uspjeh, u svojoj suštini je dobro argumentirana i utemeljena. Ono što brine jesu okolnosti i sve drugo što nema nikakve veze sa samom odlukom, a bitno je za društvo, jučer, danas i sutra. Koliko je ovo moglo biti bolje riješeno i da li zapravo odluka koja ne donosi suštinski promjenu samo stoji da namjenski stvara haos?
Hrvatska možda ne može počiniti zločin, ali neki njezini građani itekako mogu: Haški je proces zapravo promatran kao nastavak onog sukoba koji je i dao povoda suđenju, sukoba koji u Hrvatskoj već ima mitsku funkciju mjesta stvaranja samostalne nacionalne države, a takva je država, zna se, najviše ostvarenje nacije i predmet svih njenih tisućljetnih snova.
Vahid Halilhodžić u proljeće 2011. odlazi iz Zagreba, i neće se više vraćati. Nije to kao nekad, kad bi ga u Stambolu čekali progonstvo, zatvor ili smrt. Za njim će, naravno, doći novci, golemi novci kojima će palanka plaćati prostakluk i divljaštvo svojih prvaka i njihovih telala. Iako će ti euri završiti u pašinom džepu, čovjeku bivaju nekako mili, kao da su njemu lično uplaćeni.
Dirljiva je ta ekumenska ljubav između efendija, monsinjora i vladika, koji se na ničijoj zemlji između dva duboka rova okupe svaki put kad netko dirne u neupitne zajedničke vrijednosti. Ne mogu se tri glave složiti oko budalaština kao što su ljubav među bližnjima, tolerancija, poštovanje, suživot ili mir, ali čim netko spomene homoseksualce, Djeda Mraza, ženska prava ili neobavezni vjeronauk, skoče sva trojica složno