Što je zlo? Što je kriterij zla? Ako se ne želimo izgubiti u verbalizmima i apstrakcijama, tada zlo moramo sadržajno odrediti, moramo ga odrediti s ljudskog gledišta. S gledišta čovjeka kao živog bića prvo i najveće zlo jeste ubistvo, odnosno, ako je riječ o namjernom ubistvu, umorstvo. No da li je takvo zlo već sama smrt? Ne. Smrt kao takva nije zlo: ni smrt kao biološki svršetak živog bića, ni smrt kao smrt, kao egzistencijal koji određuje čovjekov način bivstvovanja. Nije teško to uvidjeti. Smrt kao svršetak života je nužnost koja izvire iz samog života. Zato ne može biti nešto zlo. Smrt je nešto rđavo, ali nije nešto zlo. Kao zlo smrt se pokazuje tek iz perspektive fantazme o vječnom životu, besmrtnosti. Samo u refleksu besmrtnosti je smrtnost čovjekova, sama smrt, shvaćena i objašnjena kao kazna za moralni prekršaj, odnosno, kršćanski rečeno, kao kazna za izvorni grijeh, za neposlušnosti Bogu Stvoritelju.
Zašto nastavak Imperija nije nov Komunistički manifest za 21. stoljeće i zašto koncept Mnoštva kakav razvijaju Michael Hardt i Antionio Negri pati od slabosti koje ne uspijevaju dovoljno radikalno identificirati potencijalni novi revolucionarni subjekt u doba neoliberalnog kapitalizma
Kaže čitateljka mog teksta da neće da joj se prepričava fabula, već hoće analizu. Odnosno, htela bi da zna kako se to preko budžeta peru pare, tj. pravi veš mašina. Hm, očito se zadržala samo na jednom tekstu, ne znajući da mi je povremeno muka od same sebe dok objašnjavam očigledno. Svojevremeno sam opisivala upravo to pretpranje, pranje sa otkuvavanjem, ispiranje i centrifugu. Pa, idemo još jednom.
Zašto jedan političar u svoje ime ne može uputiti poruku žrtvama vojske kojom je vrhokomandovao njegov otac, i zašto se njegova izjava ne može hladne glave kritikovati?
Da li se zločin šake bestidnika u poharanom selu dâ svrstati u isti dan kad se prokazuje stroj od trideset tisuća napadača s njihovih 1600 oklopa i 1330 topova, stvar je dijaloškog procesa. Srećom, jedan takav je počeo. Po vjernim folklornim pravilima, umjesto puške oko krvnikovog vrata visjeli su spisi vukovarske bolnice.
Dvije su sudske odluke, donesene u skorije vrijeme na različitim sudovima, prodrmale javnost u Federaciji BiH te prouzročile burne medijske i političke reakcije. Jedna se tiče deložacije kardinala Vinka Puljića, a druga eventualnog ukidanja federalnih ministarstava kulture i obrazovanja. Jedna se u dijelu javnosti iščitava kao "poruka da je kardinal Puljić nepoželjan u Sarajevu", odnosno kao dokaz "progona Hrvata iz Sarajeva", dok se druga, u drugom dijelu javnosti, doživljava kao ostvarenje HDZ-ovskog plana postepenog razvlašćivanja Federacije BiH s krajnom svrhom njezinog ukidanja.
Dvadeset godina nakon što je izjavio da je pohlepa dobra, jedan od najpoznatijih filmskih brokera vratio se da bi pokazao kako izgleda „kapitalizam s ljudskim licem“
Iako su dva događaja koja su izazvala ogromni maelstrom različitih paranoja završena, naime gej parada u Beogradu i izbori u BiH, intenzitet kojim se paranoidni diskursi produciraju u javni prostor ne jenjava. Gej parada je ponovo izvučena na svjetlost dana u sklopu zemljotresa u Kraljevu i zajedno sa Teslinim tajnim oružjem postaje objašnjenje za sasvim prirodnu pojavu. Prirodna pojava se, dakle, objašnjava u smislu starozavjetne kazne za nemoral (gej parada) ili u smislu militarističke zavjere kojom Amerika kontrolira neposlušne i herojske države kao što je to Srbija.