Propustimo barem jednom reakciju na kristalno jasno fabrikovane krize, terorizme i ugroženosti. Ako vide da nas ne dotiče i da nam ne mogu dignuti tlačni pritisak svojim (ipak amaterski) napakovanim “istinama” prije će promijeniti kurs, probati nešto novo, probuditi mogući interes u nama. Naravno, postavlja se pitanje, je li tako nešto uopšte moguće u javnosti koja se hrani psovkom, nevoljom, crnilom? Je li moguće odreći se honorara svome ludilu zarad poboljšanja zdravlja opustošenog mozga? Je li moguće reći neću i onda kad neću iako ti svi govore da hoćeš. Je li moguće moći a ne htjeti biti jedno u masi?
Srbija je država u kojoj caruju zablude. To nije posledica prosečnog koeficijenta inteligencije njenih građana već dugotrajne javne političke medijske kampanje u kojoj svesno i nesvesno učestvuju svi oni koji bi trebalo da budu prvoborci u borbi protiv zabluda.
Da nije, eto, jednog bizarnog podatka iz studije Ekonomskog instituta u Zagrebu, koja razotkriva skandaloznu potrošnju proračunskog novca na krvopije iz općinskih birokracija – od četiri stotine dvadeset devet hrvatskih općina, čak polovica na plaće službenika potroši pola svog budžeta! – nikad ja ne bih saznao da su Civljane općina.
Ekstremne desničarske organizacije okupljaju izvjestan broj mladih ljudi. Mediji nerijetko izvještavaju o njihovim aktivnostima. One lijepe plakate, održavaju mitinge, biju homoseksualce, glasno protestuju protiv svega i svačega. Ta pojava zabrinjava svakog ko je s njom upoznat. Kakve su to organizacije, šta one hoće i mogu li to postići?
Često se u odnosu spram Bliskog istoka i islama, u Americi i općenito na Zapadu, naročito na desnom političkom polu, potencira osjećanje civilizacijske superiornosti. Kao paradigmatska ilustracija primitivizma, međutim, na tom istom Zapadu zna se koristiti primjer mokrenja na tuđu svetinju. Kako se u to uklapa već zloglasni čin američkih marinaca i način na koji ga opravdava analitičarka CNN-a?
Nakon velike buke i senzacije policija Republike Srpske predala je tog Božu Stanišljevića (ili kako se već zove; nije jasno) Tužilaštvu Bosne i Hercegovine s kaznenom prijavom za terorizam. U međuvremenu nitko nije postao nimalo pametniji u toj veoma čudnoj aferi s nekakvim oružjem pronađenim u sportskoj dvorani Borik, baš nekako pred proslavu tog inače moralno upitnog jubileja dvadesetogodišnjice Republike Srpske
Ni traga znaku da se opet neka finansijska vila kesedžija smilovala na Bolnog Kulturdojčina. Jedna za drugim zatvaraju se ovih dana pred zakašnjelom pameti napredne inteligencije vrata muzeja, biblioteke i galerije.
Često se u odnosu spram Bliskog istoka i islama, u Americi i općenito na Zapadu, naročito na desnom političkom polu, potencira osjećanje civilizacijske superiornosti. Kao paradigmatska ilustracija primitivizma, međutim, na tom istom Zapadu zna se koristiti primjer mokrenja na tuđu svetinju. Kako se u to uklapa već zloglasni čin američkih marinaca i način na koji ga opravdava analitičarka CNN-a?