Tako je to bilo nekad. I Pušenje je pjevalo nekom Drugom danu i nekoj drugoj Republici. Četri dana prije slavio se Dan Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
Crkva je, shvatili ste, jedina kompanija koja posve legalno radi na crno, fra Ivan ili bilo koji od svećenika radi u osnovi potpuno iste stvari koje je radila časna sestra M. Ž., i zato nikad niste čuli da je neki zviždač unutar župnih dvora ili samostanskih zidina prijavio pronevjeru ili korupciju.
Kad je u Bosni još pedesetak hiljada nezbrinutih obitelji, a zaposlen tek svaki stoti povratnik - kao apsolutni prioritet u povratku izbjeglica i obnovi njihovih porušenih domova Komisija za izbjegla i raseljena lica BiH istakla obnavljanje crkava i džamija, župnih dvora, kapelica, medžlisa, zvonika, minareta, samostana, manastira, križeva i pristupnih puteva do njih
Ispisivanje riječi škola na asfaltu upozorava vozače da bi svakog trenutka neko od djece iz obližnjih školskih klupa moglo istrčati na ulicu. Ako je ta riječ ispisana samo ćirilicom, djecu se dodatno dovodi u opasnost.
Ovih dana navršilo se 15 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu koji je zaustavio rat u BiH. Decenija i po nije dovoljna da bi se donosili relevantni istorijski sudovi, ali se zato sigurno može reći da je dogovor u američkoj vojnoj bazi bio prava blagodet, kako za centralnu jugoslovensku republiku koja je ratom devastirana u svakom smislu tako i za ceo Balkan.
Kada znamo ko su i kakvi su čobani, da vidimo kakav je zapravo produkt njihova rada? Kakvi su recipijenti filozofije čobanstva? Kakvom je načinjena ta pastva i raja? Kakav bi smo odgovor dobili od prosječnog ponositog Bošnjaka/Srbina/Hrvata, šta su oni?
Ima jedna šekspirovska scena u Dve kule (drugi deo trilogije Gospodar prstenova) kad se ostareli kralj Teoden priprema za bitku sa Orcima, i naglas postavlja pitanje: Kako su stvari otišle toliko daleko? Šta čovek da radi suočen sa tolikom mržnjom?'
Ako je život kabare, kapitalizam je karaoke. Htjeli mi to ili ne, građani smo svijeta kojim vladaju tržišta. Okruženi smo tržišnom pomamom i živimo na planeti na kojoj je novac značenje.
Današnju nostalgiju za socijalizmom mogao bi utažiti jedino vremeplovom, nekadašnju nostalgiju za kapitalizmom utaživao je i običan prelazak italijanske ili austrijske granice