Ako je poredak tako ustrojen da savest i pravednost u njemu imaju svrhu i služe na dobrobit svih pripadnika zajednice, onda će savest i pravednost biti stvarni i delotvorni, kako na kolektivnom, tako i na ličnom nivou. Ako pak u zajednici vlada poredak koji se zasniva na iluziji bezuslovne nevinosti i lažnog obećanja da je briga o posledicama naših uverenja i postupanja suvišna i unapred opravdana samim našim pripadanjem baš toj zajednici, onda niti savest niti pravednost u takvoj zajednici, u takvom poretku, nemaju funkciju i stoga odumiru i najzad, netragom nestaju.
Cijelu noć i cijelo jutro na internetu se priča samo o tome, svoj stav o tom prvorazrednom historijskom događaju u međuvremenu je javno obznanio svaki drugorazredni političar i svaki terećerazredni politički analitičar, rezultate referenduma uz jutrošnju je kavu komentiralo svih četiri i pol milijuna Hrvata, baš svatko osim njega, našega dičnog i prepametnog kolumniste, koji je jedini od njih četiri i pol milijuna plaćen da o tome ima svoj stav. Jer jebe se čitatelje što on živi u paralelnom svemiru, jedan dan iza njih, što je čitateljima u trenutku kad čitaju tekst ponedjeljak, i već odavno znaju rezultate referenduma, a novinaru u trenutku kad ga piše nedjelja, i o rezultatima nema pojma.
Nametnulo se pitanje zašto se politička elita, nakon dvadesetogodišnje opsesije suverenošću i uspostavom čvrstih granica prema susjedima, odlučila za političku zajednicu koja umanjuje i suverenost i značenje državnih granica? Odgovor na to pitanje mnogima je neodoljivo jednostavan: zato što mi pripadamo Europi, za razliku od njih
Gotovina je svojim javnim pozivom da se izađe na referendum zapravo želio očuvati stabilnost tečaja. I pokazati da on kao moneta ima jednaku vrijednost, kako u onoj bilbordskoj krilatici »Ne plaćajte Gotovinom ulaznicu za EU!«
Onaj fra Ive je u nedilju držao misu u Gospe od Cukra. Fra Ive je ukipao se ispod Isusa sa krunom i govorijo je: „… kruh naš evropski daj nam danas i otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast nego od zla nas izbavi, amen!“ Rulja su zažamorili: „Amen!“ Fra Ive je zlamenovao se i rekao je: „Pomolimoseeeeeeee…“
U poređenju, jer u stvarnosti su opkladu dobili ljudi koji su postali poređenja. Oni koji su ne samo bili nosioci ideje, nego i, premda možda samo u slici mučenika, borci za Ideju. A Ideja u ruci nije ništa drugo do pendrek. Od pendreka onih koji (klerikalno) preobraćaju ljude do onih koji (nacionalno ili socijalno revolucionarno) mijenjaju svijet. Kafka se našao negdje posred njih.
Kako američki Kongres namjerava usvojiti kontroverzni prijedlog zakona protiv piraterije tzv. SOPA (Stop Online Piracy Act) sve su brojniji oponenti koji pozivaju na protivljenje donošenju zakona kojim se kani uspostaviti rigidna cenzura interneta. Aktivisti širom svijeta za danas najavljuju online štrajk protiv ovog vjerovatno“najgoreg zakona (o internetu) u povijesti američkog pravosuđa”.
Slučaj Sretena Ugričića je veliki. Granica je pređena. Izbačen je iz službe čovek velikih kvaliteta i velikih rezultata, filozof, pisac, intelektualac i upravnik Narodne biblioteke Srbije. Čovek koji je radeći svoj posao unapredio jednu važnu nacionalnu instituciju do evropskog i preko evropskog nivoa.