U zemlji, u kojoj se sa sigurnošću zna samo broj zastupničkih i ministarskih mjesta, dok se broj gladnih, žednih i Kineza ne otkriva, ništa ne funkcionira.
U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaža” i identiteta Bosne i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna kultura amalgam sačinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovački Hrvati.
Jedna od popularnijih balkanoloških teorija jest ona glasovita Churchillova, o Balkanu koji proizvodi više povijesti nego što je može podnijeti. Zgodna je to sentenca jednog od najvećih svjetskih proizvođača historije, ali ništa više od tipične ironične britanske dosjetke.
Sreća pa imam i druga Oskara, koji isto ne ide na časove. On i njegovi su Jevreji. Stari kaže da je i Marks bio Jevrej i da su oni najpametniji ljudi. Za njih nema vjeronauke, jer ih nije bilo dovoljno, ali Oskaru i ne treba jer najbolje zna sve odgovore iz svih religija. On meni kaže da se ne sekiram, jer da je to sve isto.
Svatko je, eto, sad vidio Osamu bin Ladena. Malo, malo, pa se otkrije da je netko slavan bio kod nas i ostao dužan neke pare. Iz Čokota kraj Niša, recimo, već godinama preko novina zovu Roberta de Nira da posjeti njihovo selo i vrati onih 470 dinara što mu je obitelj Radovana Đokića posudila kad je kao mladić 1967. autostopirao kroz Srbiju i ručao kod njih
Logika Nacionalizma je naime u tome da je spreman u ime ideje o Naciji žrtvovati narod u čije ime inače govori. Geslo radikalnog nacionalizma jeste: radije ništa nego narod takav kakav jeste. Radikalni nacionalizam zato uvijek završava u uništenju naroda, odnosno, ako se taj izjednači s idejama Nacionalizma, samouništenju naroda.
Osobi alergičnoj na penicilin od prve doze ne bude ništa, ali druga je može ubiti. Slično je i u Bosni sa institucijom entitetskog referenduma kad je riječ o nadležnostima koje nisu entitetske. Prvi referendum tu bi bio samo proba, drugi bi de facto bio o nezavisnosti. Dodik to zna i zato od najavljenog- prvog referenduma ne želi odustati.
Dijasporci su očajni ljudi, nasilno i brutalno istrgnuti iz bolne realnosti Bosne. Oni ne žive životom ove zemlje više, koliko god se trudili da budu dio nje.