Da Rolling Stonesi ili američki predsjednik dolaze u Hrvatsku četvrti put u petnaestak godina, sve da je Hajduk poput Dinama četiri puta mijenjao ime i datum osnivanja, i da mu je na svaki jubilej došla Barcelona s Leom Messijem, već bi Hrvatima dopizdili i Stonesi i Obama i Messi. Iz nekog nejasnog razloga, međutim, svaki put kad iz Rima dolazi Sveti otac Hrvati potpuno pobenave. A dolazi u Hrvatsku češće nego izvjestitelj Europske unije Hannes Swoboda. Znaju ga već svi zagrebački taksisti i konobari.
Emocijama kao što je vjerski zanos nema mjesta u javnim poslovima čime ne zadire u pravo vjernika da u privatnom susretu i u skladu s običajima konkretne vjeroispovijesti iskažu ritualno poštovanje prema svom poglavaru. Ni na koji način se posjet jednog državnika ne smije protokolarno razlikovati od posjeta drugog državnika, a ako neka država baš želi dosljedno poštivati ceremonijalne privilegije Svete Stolice u duhu Bečkog kongresa, dovoljno je da njezini službenici budu dostojanstveno ukočeni.
Mi rulja iz razreda smo sidili na zidiću iza Zlajinog nebodera. Sa nama je skupa sidijo i onaj Piple d Smajling Fejs. Piple je nama kupijo po limenku kole pa smo se kuckali. Posli kuckanja i rutavala Piple je nama mignijo i pitao je: „Onda? Oću zvat?“ Mi smo rekli: „Zovi, samo zovi!“
Odluka ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića, kojom se utvrđuje da ocjena iz predmeta vjeronauke ne ulaze u prosjek za opći uspjeh, u svojoj suštini je dobro argumentirana i utemeljena. Ono što brine jesu okolnosti i sve drugo što nema nikakve veze sa samom odlukom, a bitno je za društvo, jučer, danas i sutra. Koliko je ovo moglo biti bolje riješeno i da li zapravo odluka koja ne donosi suštinski promjenu samo stoji da namjenski stvara haos?
Dirljiva je ta ekumenska ljubav između efendija, monsinjora i vladika, koji se na ničijoj zemlji između dva duboka rova okupe svaki put kad netko dirne u neupitne zajedničke vrijednosti. Ne mogu se tri glave složiti oko budalaština kao što su ljubav među bližnjima, tolerancija, poštovanje, suživot ili mir, ali čim netko spomene homoseksualce, Djeda Mraza, ženska prava ili neobavezni vjeronauk, skoče sva trojica složno
Vlahaluk, može se reći, egzistira u dvije, međusobno srodne i neodvojive manifestacije, a to su malograđanski i ruralni vlahaluk. Ni u jednom ni u drugom slučaju se ne radi o metafizičkim kategorijama (kako bi ih voljeli percipirati balinski i škutorski rasni mističari), već sociopsihološkim stanjima.
Nešto pre deset uveče te subote, dok smo pospremali kuhinju ili stavljali decu u krevet, počele su da se pojavljuju kratke vesti: nejasni detalji i naznake na internet sajtovima, pozivi sa televizijskih ekrana da se iščekuju važne vesti – i onda, negde oko pola dvanaest, predsednik Obama ušetao je u istočnu sobu Bele kuće kako bi saopštio naciji da je pravda izvršena.
Međunarodni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini ocijenio je referendum u Republici Srpskoj kao najveći izazov dejtonskom mirovnom sporazumu i korak u potkopavanju državnih institucija - s dimenzijama udara na ustavni poredak i jedne od najvećih kriza od Dejtona - i ostavio vlastima srpskog entiteta vrlo jasan izbor: ili će oni poništiti odluku o referendumu ili će to učiniti on.
Hrvatska možda ne može počiniti zločin, ali neki njezini građani itekako mogu: Haški je proces zapravo promatran kao nastavak onog sukoba koji je i dao povoda suđenju, sukoba koji u Hrvatskoj već ima mitsku funkciju mjesta stvaranja samostalne nacionalne države, a takva je država, zna se, najviše ostvarenje nacije i predmet svih njenih tisućljetnih snova.