Dečko koji je nekada obećavao može kazati da ima vjerovatno najdulju listu neprijatelja u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju. Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije, nije u dobrim odnosima s dvojicom predsjednika država (Josipovićem i Tadićem), jednom premijerkom (Jadrankom Kosor), jednom saborskom zastupnicom (Vesnom Pusić) te s većinom hrvatskih i gotovo svim srpskim strankama u BIH-u, a ni sa sunarodnjacima mu veze nisu idilične.
Svakih nekoliko mjeseci hrvatska se javnost povine pred nekim vjetrom s istoka, koji nam dopuhne informaciju da Ceca ili Bora Čorba razmišljaju o nastupu u Hrvatskoj. Ta bura u čaši vode nužno izazove burne reakcije svih pozvanih i nepozvanih, od dežurnih braniteljskih udruga i 'navijača' preko kolega glazbenika do političara
Kao klinac koji je odrastao na Holivudskoj pop-kulturi osamdesetih i devedesetih, imao sam poprilično jasno definisane ideje o tome kako bi arhineprijatelji glavnih junaka u filmovima, stripovima i crtaćima trebalo da izgledaju i da se ponašaju.
Sigurno se pitate o čemu ja to ovdje trkeljam, zašto jednostavno ne pomaknem svoju muzikantsku guzičetinu, fino prodam topli stančić u Zagrebu i krenem put livada i šuma. Ne shvaćate, draga gospodo, ja nisam zaljubljen u seoski život, ja sam zaljubljen u IDEJU seoskog života, to je ljubav koja funkcionira isključivo na nivou turističkih brošura.
Gostujući u emisiji 'Nedjeljom u 2', šef SDP-a BiH rekao je da se pobjedom te stranke na izborima 'Valter vratio u BiH'. Ponukan time, kao i glibom u kojemu BiH tapka već godinama, kolumnist tportala ga pita – zbog čega njegova i druge najveće bošnjačke stranke ne bi barem razmislile o preuzimanju federalnog modela iz bivše Jugoslavije?
Nije suštinski bosanskohercegovački problem taj što sporo, ili nikako, rješavamo probleme; nama je prioritet da barem približno definiramo što su nam, zapravo, problemi.
Tobožnji jezički kriterijum razlikovanja među Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima je mekgafin, izmišljotak, jeftina varka, puko ništa. Ili tačnije, on je neka vrsta lozinke
Ovdje se postavlja pitanje je li i jedan jedini čovjek koji je 1933. bio fanatični fašist, godine 1945. postao užasnuti antifašist i to zato što je shvatio da fašizam nije pogrešan zato što je poražen nego zato što je fašizam odvratan po sebi, već na razini same ideje i same pomisli.