Deveti maj se slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i kao Dan Evrope. Slavi, ali u Evropi. Kod nas je to Dan za borbu protiv mamurluka, nastalog pretjeranom konzumacijom Praznika rada, Đurđevdana i Markovdana.
Kako sam ja shvatio cijelu stvar, to bi trebalo biti nešto kao hitro.hr za mafijaše: zamisao je da se uklone administrativne prepreke za sve, hm, alternativne investitore u Republici Hrvatskoj. Procedura je sada upravo obeshrabrujuće komplicirana, i nije mali broj međunarodnih trgovaca bijelim robljem, heroinom ili oružjem, koji su suočeni s bešćutnom hrvatskom birokracijom svoj novac odlučili uložiti u propulzivne afričke i srednjoazijske ekonomije.
Naša je epoha obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama tolikih nepravdi, ali i prema našoj vlastitoj sudbini. S jedne strane, kriva je udaljenost. Južna Afrika izgleda nam daleko, Etiopija također. A Kamerun još dalje. Mrtva ili umiruća djeca nisu naša. Reklo bi se da su se svi oni stanovnici nekog drugog planeta. Ili da žive u nekom drugom vijeku.
Pravo na reklamu i pravo na slobodno iznošenje stavova u predizbornoj kampanji su utjelovljenje slobodne trgovine i višestranačja. No, kako se i reklame i predizborne kampanje provode na besprizorno uvredljiv način, one su ujedno i cijena kojom plaćamo slobodu i demokraciju. To je nedvojbeno manje zlo od straha i siromaštva koji su zajamčeni u nedemokratskom i neliberalnom društvu ali ne znači da cijena još uvijek nije visoka
Šta je hodnik?Google bi rekao: ”Ovaj dio stambenog prostora ima više naziva: hodnik, predsoblje, koridor...mnogim stanovima i domovima ovom dijelu stana je zajednička činjenica da je ovaj prostor manjih dimenzija”. Hodnik takođe može biti i izložbeni prostor! Konceptualno, ovo bi bio veoma zanimljiv projekat, međutim kontekst ovih izložbenih prostora je drugačiji.
Reformisano sudstvo Republike Srbije donelo je odluku kojom je potvrđen dogovor tužilaštva i okrivljene Svetlane Ražnatović (rođ. Veličković). Dogovor je sledeći: ona priznaje krivicu, plaća globu, a Srbija joj dozvoljava da tokom narednih osam meseci služi kaznu u udobnosti sopstvene vile. Tako nekako.
U zemlji, u kojoj se sa sigurnošću zna samo broj zastupničkih i ministarskih mjesta, dok se broj gladnih, žednih i Kineza ne otkriva, ništa ne funkcionira.
U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaža” i identiteta Bosne i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna kultura amalgam sačinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovački Hrvati.
Jedna od popularnijih balkanoloških teorija jest ona glasovita Churchillova, o Balkanu koji proizvodi više povijesti nego što je može podnijeti. Zgodna je to sentenca jednog od najvećih svjetskih proizvođača historije, ali ništa više od tipične ironične britanske dosjetke.