On, Kusturica, činio je i govorio sve kako bi od onoga što je radio – a režirao je velike filmove i one koji to nisu, no prvih je puno više i svakako više od dva po kojima bi se neko davno Sarajevo, što sam kaže, moglo rekonstruirati – bilo pamtljivije ono što je bio.
Egocentrici su u stalnom traženju samopouzdanja. Kratkotrajne uspehe mogu doživeti kod suprotnog pola. Tu lakovernost i padanje na blagoglagoljive reči Narcisa, one kasnije teško plaćaju. Prekasno uoče da je njihov ,,heroj” izostao iz škole kad su se učile sve druge zamenice osim ,,Ja”.
Ako je svojedobno Rastko Močnik napisao knjigu “Koliko fašizma?”, pokazujući da se fašizam može obnavljati i u formalno antifašističkom okruženju, onda se mora postaviti pitanje da li u takvom okruženju, ako ga se pasivno servisira kao kod nas, antifašizam uopće ima pravu šansu, dakle – koliko antifašizma?
Moji odnosi sa Tonijem Džadom datiraju odavno, ali bili su čudno kontradiktorni. Mi smo bili prijatelji, doduše ne bliski, i iako smo obojica bili politički posvećeni istoričari i obojica radije nosili neformalnu odeću istoričara umesto stroge strukovne uniforme, marširali smo u drugačijem ritmu.
Banja Luka 22. aprila obilježava Dan grada. Nova vlast, nova vremena pa se sada jedva i spominje da je 22. april zapravo dan oslobođenja Banje Luke od fašističke okupacije.
Kad Dodik ustvrdi da ne voli Bosnu i Hercegovinu, on ne radi ništa na šta nema pravo. I Dodik, kao i bilo koji drugi građanin BiH, prema njoj kao državi ima jednu i jedinu obavezu: poštivanje njenog ustava i njenih zakona