Ostavio me muž. Čitav sam život govorila kako postoji život bez muškarca i pokušavala to utuviti svojoj kćeri u glavu. Danas ona ima muža a ja ga nemam.
Čovjeku bude žao kad vidi promrzlu pticu skutrenu u zavjetrini; stisnula zima, kovitla snijeg, pada noć, a ona ko samac usred svemira, naoružana samo perjem i strpljenjem čeka neko maglovito bolje sutra.
Ima tome već nekoliko godina kako razni okolo-dvorski ideolozi i znatan deo dvorske kamarile, svi zajedno, kao da je zlatno jaje, ushićeno gledaju na zaostavštinu filozofa Ivana Iljina.
Ja sam u primaćoj sidijo na tapetiću i slagao sam slije. Mama je sidila u hotelji. Moja sestra Damjana je sidila mami u krilu. Mama je Damjanici iz knjige čitala bajku. Mama je njoj rekla: '… i onda su princ i princeza proveli cijeli život zajedno, u sreći i ljubavi!'
Nebodere u Zapruđu projektirao je Slavko Jelinek. Tipizirao ih je i pretvorio u neku vrstu konfekcije, u “Stambeni toranj tip Jelinek”, kako ih zovu povjesničari arhitekture i graditelji.
Slučaj Mirele Holy, donedavne hrvatske ministrice zaštite okoliša, toliko nalikuje literarnom usudu zlog tajkuna iz Larssonove proze da ga možemo razmatrati u istome ključu, ali – pozor! – uz suprotne početne premise, kao izvrnutu rukavicu.
Nedavno me je jedna prijateljica iz Kanade pitala da li pokret iz šezdesetih ima ikakva iskustva koja bi preneo Occupy pokretu. Odgovorio sam: ono čega se iz vremena pre 45 godina još sećam jeste moja vatrena zakletva da ne postanem mudri starac koji će objavljivati velike poruke. Ali ona nije popuštala, tako da mi se pitanje na kraju učinilo zanimljivim. Šta sam stvarno naučio kao levi anarhista diletant.