Mudra politika donosi zrele plodove. Čitam prekjuče u novinčinama da je neki maloletnik izbo nožem devojku samo zato što je nosila majicu sa oznakom LBGT populacije. Momak je, budući maloletan, pušten iz pritvora, devojka je valjda dobro, a policajni popečitelj je - ovo je zanimljivo - u Bajinoj Bašti izjavio da „to što je zabranio Paradu ponosa ne znači da je otvorio sezonu lova na druge i drugačije“.
Da završi na televiziji, dijete iz Bosne i Hercegovine treba otići daleko, odrasti i uspjeti. Onda bi se tv kuća, koja svima soli pamet, sjetila kako smo izgubili još jedan biser.
‘Protiv kapitalizma, za neposrednu demokraciju’. Ta je parola viđena na Jelačićevom trgu u subotu 15. listopada 2011. Ona govori čitava poglavlja o ulici kao mediju gdje su moguće samo demagoške simplifikacije i gdje je nemoguće artikulirati suvisli politički zahtjev ili političku vrednotu, a kamoli politički program.
U Srbiji izbori još nisu službeno raspisani, no predizborna kampanja već je krenula. Tim povodom, naš kolumnist usporedno analizira sličnosti i razlike u kontekstu, dominantnim temama i političkim pozicijama u koje su se ukopali akteri srbijanske i hrvatske političke scene
Uvek to tako ide: tražim jednu knjigu, a nađem neku drugu koja me zainteresuje, pa dignem ruke od tražene, zavalim se u fotelju i krenem da čitam. Ovoga puta sam naleteo na „Drugi svetski rat“ Vinstona Čerčila (tomovi su to) za koje delo je, ako se ne varam, dobio Nobelovu nagradu za književnost. Nije to bio jedan od Komitetovih promašaja, bar ne veliki. Čerčil je bio čovek od pera, a imao je, bogme, šta i da kaže.
Evropa ima muke sa samom sobom. Situacija je takva da sam 20. septembra samo u jednom komentaru ozbiljnog ekonomskog lista Il Sole 24 ore nabrojao sledeće reči: katastrofa, dramatičan obrt, apokalipsa, korak do slobodnog pada, credit crunch (kreditni škripac), vanredno stanje, na ivici kome…
Kažu vam da ste sanjari. Pravi sanjari su oni koji misle da stvari mogu ovako u nedogled. Mi nismo sanjari. Mi se budimo iz sna koji se pretvara u noćnu moru. Mi ne uništavamo ništa. Mi smo samo svedoci kako sistem uništava sam sebe. Svi znate klasičnu scenu iz crtanih filmova. Mačka dođe do provalije, ali nastavlja da hoda, ignorišući činjenicu da nema ničega ispod. Tek kada pogleda dole i primeti da nema tla ona pada. To je ono što mi ovde sada radimo. Govorimo ljudima iz Volstrita: "Hej, pogledajte dole!".
Kada bi se humanistički i demokratski kriteriji za imenovanje ulica proveli dosljedno, valjalo bi preispitati i promijeniti nazive mnogih ulica i trgova, zaključuje kolumnista Tportala analizirajući predstavku inicijative Krug za trg u kojoj traže promjenu imena Trga maršala Tita