Gledam na televiziji Ivu Sanadera pred časnim sucem Ivanom Turudićem, i sve mi izgleda kao da gledam jedan od brojnih snimaka što su ih pomahnitali Hrvati načinili mobitelima, pa stavili na YouTube.
„Kosovo je najskuplja srpska reč“, beše fraza o kojoj sam već pisao i negirao njenu istinitost. Tada, pre dve godine, napisao sam da je vreme najskuplja srpska reč, jer vremena nemamo dovoljno i uludo ga trošimo... I danas to mislim, posebno zbog toga što smo za protekle dve godine spiskali tačno 730 dana. Novo je to što tu reč, po visini cene koju plaćaju nesrećni građani Srbije, dostiže i skoro prestiže novi favorit, reč tajna. Tajna je i šta je nesrećni Borko dogovorio u Briselu i zašto „hitna sednica parlamenta o situaciji na severnom Kosovu“ nije zakazana već nedeljama. Tajna je i to da je većina ljudi na barikadama ne zato što to želi, nego zato što su im to naredili njihovi šefovi iz javnih preduzeća i ustanova.
Već neko vrijeme iz dijela bošnjačkog političkog i društvenog establishmenta pokušava se kreirati platforma po kojoj bi se Sandžak trebao pretvoriti u neku vrstu pandana Republici Srpskoj, u smislu (ne)izgovorene prijetnje: ako Dodik "nama" bude previše mahao referendumom, njima će Zukorlić "zamahati" autonomijom
Građanin Boljkovac Josip (90 ili 92 godine, nije jasno) lišen je slobode prošle nedelje u svom domu u Karlovcu i odveden u Zagreb istražnom sudiji koji mu je odredio pritvor do 30 dana. Trenutno je Boljkovac u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj, zbog zdravstvenih problema povezanim sa poodmaklom starošću. Krivičnom prijavom MUP Hrvatske Boljkovac se sumnjiči za likvidacije civila u rejonu Duge Rese kod Karlovca u maju mesecu 1945, dok je bio načelnik OZN za grad Karlovac. Ekshumacije su otkrile sedam tela od oko 20 za čiju se smrt Boljkovca sumnjiči. Boljkovac je inače bio partizan, prvoborac od 1941, dugogodišnji funkcioner organa unutrašnjih poslova SR Hrvatske i politički radnik.
O tome što će s Palestinom, mrtva ozbiljna raspravlja država koja ima jednog guvernera, dva entiteta, tri predsjednika, četiri paralelna pravna sistema, pet regionalnih razvojnih agencija, šest socijaldemokratskih partija, sedam naselja s nazivom Bistrica, osam novinarskih udruženja, devet piramida, deset kantona, jedanaest različitih zakona o kontroli oružja i dvanaest vlada: svaki entitet, distrikt i kanton u Republici BiH ima vladu, osim - Republike BiH!
Uprava Filozofskog fakulteta u Beogradu je u cilju „normalizacije rada“ fakulteta unajmila, barem sudeći po šturim informacijama do kojih je moguće doći iz medija, privatno obezbeđenje koje legitimiše studente i sprečava nastavak studentskog protesta. Pretpostavimo da uprava smatra da studenti u protestu uzurpiraju instituciju fakulteta sprečavajući normalno odvijanje nastave.
Dobro se razumijem u opsesiju. Bio sam joj podložan više no iko. Dobro znam koliko čovjek može biti opsjednut nekom idejom, kuda ga ona može odvesti, koliko ga zanijeti, kakvim ga opasnostima ludila može izložiti, koliko netolerantnosti i idolatrije to podrazumijeva, na koliko uzvišene bezobzirnosti prisiljava… Znam podjednako da je opsesija osnova strasti, izvor koji je izdržava i održava, tajna koja je čini trajnom.
Ponedjeljak, 31. listopada, trebalo bi dobro upamtiti i kasnije obilježavati u nekoj zgodnoj simboličkoj ambalaži, na primjer kao Dan hrvatskog licemjerja.
U ovo predizborno vrijeme ponovno će se puno pričati o socijalnoj, dakle “društvenoj državi”. Od olakog spominjanja da je Hrvatska svojim ustavom definirana kao takva, do olakog (protuustavnog!) odbacivanja cijelog koncepta kao nerealnog, zastarjelog itd. i sl.