U duhu ideje da ne smem da prihvatim „pravila igre“ po kojima je okej to što smo desenzitizovani za već skoro svaku strahotu koju čujemo/vidimo na vestima, evo reagujem na informaciju da je mladi Teodor fon Burg, učenik Matematičke gimnazije koji je osvajao brojne medalje na svetskim takmičenjima, odlučio na nastavi obrazovanje van Srbije.
Jonas se ne boji priznati kako mu nikada nije do kraja bio jasan spoj njegove snažne pripadnosti jevrejstvu, maglovite nevjere i slike svijeta u kojoj je živio. Dogodilo mu se tako da je iznenadio samog sebe svojim odnosom prema Bogu.
Iskreno žalim što verovatno nikad neću biti u prilici da pogledam nijedan kosovski film, nijednu izložbu kosovskih autora, a da mi pogled ne bude opterećen nasleđem srbijanskog kolonijalizma, okončanog u krvavom sukobu devedesetih. I zaista razumem potrebu kosovske elite da izađe iz diskursa žrtve i okrene se izgradnji društva na pozitivnim vrednostima – ali, istini za volju, ja ionako nisam tu zbog njih. I just came to piss off my country, kad već nisam u stanju da je primoram da izađe iz sopstvenog diskursa nekažnjenog zločinca.
Za mnogo što Zoran Milanović neće imati političke snage, iznevjerene će biti mnoge nade njegovih izbornih zagovornika, ali za jednu stvar trebalo bi mu samo ljudskoga poštenja, moralne i mentalne čvrstine: da nikada ne zaustavlja tekstove koji se o njemu budu pisali, da to ne čini ni kada budu objavljivane sve same laži, potvore i uvrede, da bude taj kome će se moći požaliti oni koji, zarad njegova lika i djela, budu cenzurirani. E, to bi već bilo od njega puno, tada doista više ništa ne bi bilo isto…
Sve ostalo bilo je isto, u finalu Palfi i Lesar, spremali su isto jelo, nekakvog smuđa s bundevom u bučinom ulju, isti su bili članovi stručnog žirija, isti studio, ista špica, sve isto, samo na Novoj TV naslovom masterchefa ovjenčan Nikola Lesar, a na Federalnoj televiziji Marko Palfi.
U politici, brak iz interesa normalna je stvar. Zapravo, politički brak jedino tako može i funkcionirati. Kako bi obje strane osigurale svoje interese prije braka potpisuju predbračni ugovor, ili kak se to kod nas zove 'koalicijski sporazum'.
Sada, kada je najavljeno događanje „promjena“, pa sve pršti od adrenalina i životnosti, čini se korisnim dohvatiti nečega mrtvog: prodrmati, na primjer, kult Ivice Račana – prvoga pokretača „promjena“ u nezavisnoj i nacionalizmom zadojenoj Hrvatskoj – čija sakralizacija još nije dovršena, ali se sasvim približila sretnome finalu.
Petsto četrdeset drugog dana konačno bi tako parlament potvrdio novog predsjednika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine - nekoga tko nije ni Bošnjak ni Srbin ni Hrvat, niti u strogom smislu riječi uopće Bosanac, već, recimo, šta ja znam, Mozambikanac. I koji, nadalje, nije ni fašist ni komunist ni socijaldemokrat, nego, na primjer, britanski laburist, pa onda ni musliman ni katolik ni pravoslavac, već - židov. A kad se takav nađe, posve će biti svejedno je li homoseksualac, biseksualac ili transseksualac