Izborom Tomislava Nikolića za predsednika, Srbija je ušla u period nestabilnosti. Kakve razmere će ta nestabilnost imati, tek treba da vidimo. Jedno je sigurno, u Srbiji je po treći put od 2000. godine započeo period kohabitacije. Iskustva sa prethodnim kohabitacijama su bila vrlo negativna, čak traumatska.
Zuckerberg simbolizira kapitalizam koji još uvijek ima prednost jer ulaže ogromne napore da izmisli neki novi način porobljavanja masa. Žižek simbolizira ljevicu koja je propala jer je postala samo šuplja kafanska priča, bez odgovornosti, bez uvida, bez smisla. I jedan i drugi, kao i njihove ideologije, opasni po živote ljudi.
Krleža je volio zapisivati svoje snove. Ako je vjerovati njegovim Dnevnicima , gotovo cijelu 1943. proveo je sanjajući, uglavnom u bunilu i noćnim morama, izvan budne stvarnosti u kojoj se u to vrijeme, uglavnom, ratovalo, ubijalo i umiralo.
U Hrvatskoj, međutim, katolička crkva i njoj podčinjena politika na svakom koraku nastoji učiniti sve da se te promjene na svakom koraku blokiraju. Ništa ne žele učiniti da se razmjeri drastične segregacije i diskriminacije gej osoba promijene. Dapače: Ljubi bližnjeg svoga, ali pod uvjetom da nije gay…
Ja sam poznata ženska u ovoj zemlji pa su me nazvali ljudi koji misle da bih ja trebala reći kako bi u Ustavu trebalo stajati da brak smije biti i životna zajednica žene i žene i muškarca i muškarca. Ja? Mene su našli? Nisam im rekla što mislim o braku ali kužim što oni žele. Žele da imaju pravo na sve ono na što imaju pravo udovci, udovice, sretno i nesretno razvedeni…Žele pravo na usvajanje djece… Da se mene pita sve bi to u naš Ustav već bilo uneseno.
Čini se da nije lako pomiriti suprotstavljene nagone koji pokreću Freda Matića. Odlučan je boriti se protiv političkog establišmenta kojemu dušom, tijelom i funkcijom pripada.
Još je gore kada se neki istaknuti narodni čovek poistoveti sa „narodom. „Narod“ ga prosto usisa, ali i on usisa narod. I na kraju, od države ne bude ništa, raspadne se, ode u 3LPM, ovde se otcepljuju, tamo se regionalizuju, a onda „narodni ljudi“, ti nedremani čuvari praga, krivicu svale na strane državljane, Kurtu i Murtu i tako u krug, iz ćutnje u ćutnju, iz ciklusa i ciklus.
Blesavo neko vrijeme na koje se ili većinski navikneš ili manjinski ostaješ uporan na strani koja i dalje nastoji razbiti sve gušće crne oblake bolesnog prilagođavanja svemu što je jače od tišine.