Opet je Federacija ispala gora. U Federaciji su ljudi bili zarobljeni više od cijelog dana u snijegu, u Federaciji se rađalo na cestama, u Federaciji je uprava Željeznica ostavila ljude da 30 sati budu zarobljeni na kolodvoru u gradu! U njegovom entitetu dječak se smrznuo jer se vraćao kući iz desetine kilometara udaljene škole jer nikome nije palo na pamet da bi možda trebalo povjerovati prognozi vremena.
S obzirom na sklonost klišejima, sva je prilika da je Zoran Milanović u onim traumatičnim mliječnim godinama, dok je još prstom kopao nos i pravio kuglice od sline, sanjao o tome da će kada poraste postati pilot. To nije nimalo neobično, naprotiv, čak bi i površna sociološka istraživanja vjerojatno potvrdila da veliki postotak dječaka predškolskoga uzrasta na sličan način fantazira o budućoj realizaciji svoje muškosti. Neobično je, međutim, kada Zoran Milanović, kao muškarac u zreloj dobi, odluči svoj djetinji san proglasiti ostvarenim.
Da je referendum propao, čuli smo to, bio bi ponovljen za godinu dana, i sve tako, dok ne prođe. Dakle, svako hrvatsko neću jednoga dana bi moralo postati hoću. Srećko Horvat ispravno je primijetio da je referendum za Europsku Uniju vrlo sličan lajkanju na Facebooku. I to je istina. Ali kao što nije istina da se u našoj povijesti dogodio nekakav preokret, nije istina niti to da smo se ulaskom u Europsku Uniju pozdravili s demokracijom ili da smo pristali na brutalni liberalni kapitalizam.
Da u Bosni, naime, ima nekog reda, da nije puške i eksploziv unio Božidar Stanišljević nego Mevlid Jašarević, ili barem neki Jašari, već bi Milorad Dodik pozivao hrišćansku Europu u pomoć, srpski i srpskijanski mediji saznali bi sve o prijateljima i obitelji teroriste do devetog koljena, svaki dan bismo pratili uzbudljivu potragu za kampovima OVK i Al-Qaide po vrletima Mahnjače, a Kusturica bi po scenariju Miroslava Lazanskog snimao politički triler "Na bini balija". Ovako, o čemu bi bio film? Što pisati? Koga hapsiti?
Ko se danas usuđuje da štrajkuje, kada je i samo redovno radno mesto privilegija? To nisu bedno plaćeni radnici u (preostaloj) tekstilnoj industriji itd, već oni povlašćeni radnici koji imaju zagarantovana radna mesta (prosvetari, radnici gradskog prevoza, policija). U tom svetlu treba posmatrati i talas studentskih protesta: njihova glavna motivacija je verovatno strah da im visoka stručna sprema više neće garantovati višak zarade kasnije u životu.
Hajde da lepo razdvojimo stvari koje nemaju baš puno veze. S jedne strane grendmadrs, a sa druge frogs. Jedno je davati podršku Sretenu Ugričiću, čija smena je svinjarija srpske političke vrhuške, drugo je boriti se za pravo na slobodu govora i kritikovati hajke i pozive na linč kao metod obračuna sa političkim neistomišljenicima, a nešto sasvim treće misliti da je Nikolaidisov tekst zaista ok, i da je dostojan odbrane.
U Marasovićevoj glavi je – mogao to Kerum istrpjeti ili ne – sve u savršenom redu, baš kao i na njoj. Jer ta glava dosljedno služi tome da se na njoj drži kapa. I da se ta kapa nosi u znak štovanja Ante Pavelića i svega čime je prodavač Dalmacije zadužio svoj narod, ali i zato da bi se imalo što skinuti pred Miloradom Dodikom u kojemu HDZ-ovci vide spasitelja hrvatstva u Bosni i Hercegovini
Vlada pod premijerom Viktorom Orbánom nastoji predstaviti raspravu između sebe i međunarodnih partnera Mađarske EU i MMF-a kao borbu između hrabrog i demokratski legitimnog Davida (tj. samog Viktora Orbána) i mnoštva zlokobnih, nezakonito nametljivih Golijata.