Borg, to je ljudsko biće, koje je nastalo kao anomalija našeg društva. Biće, koje razmišlja isključivo kolektivno, i isključivo asimilatorski, i koje je izgubilo sve ljudske osobine, što dobre što loše. Šta to znači?
Da li će žene uskoro dobiti svoju vijagru? Iako Američka državna agencija za hranu i lijekove nije odobrila puštanje na tržište lijeka flibanserin, namijenjenog ženama sa smanjenim libidom, priznala je potencijalnu korist i ohrabrila dalja istraživanja. Poznato je da nekoliko farmaceutskih kompanija uveliko traga za ovakvim lijekom.
Nepristrasno i nezavisno novinarstvo ostaje utopistička ideja, prisutna tek ponegdje, nedovoljno česta da bi se cijenila, nedovoljno snažna da bi prevladala. Na čemu onda počivaju mediji u Bosni i Hercegovini, ako ne na osnovnim postulatima novinarstva?
Još od onog dana u ratu kada su se na teritoriji RS-a počeli sudarati kamioni sa neocarinjenom robom od kojih je jedne kontrolisao Momčilo Krajišnik, dok su drugi pripadali tadašnjoj Miloševićevoj simpatiji iz opozicije, Miloradu Dodiku, budući premijer RS-a je shvatio da ekonomije ne samo da nema bez politike nego i da ne treba da je bude. Držao se toga i kasnije kada je svojim ljudima direktorske pozicije dijelio kao ordenje
Devedesetih godina u Srbiji kontejneri su bili reklama javnom servisu. Iz kontejnera se slavodobitno pušio dim, a smeće je bestidno izvirivalo dok je na sredini stajao natpis: Idem kući da gledam RTS.
Zoran Đinđić je svojom pojavom vređao društvo u kojem je delovao. Osnovne značajke političkog delovanja srpskog premijera su agilnost i pragmatizam, ali i aura osebujnosti. Zanimljivo je kako je Đinđić, prema rasprostranjenom sudu naroda, bio nepopularan političar, ali u svakom susretu sa radnicima, seljacima, studentima, svetina je zbijala redove do premijera ne bi li čula pametnu reč.
U ekonomiji nema čarobnih štapića i rješenja preko noći, a ni Bog, koliko ja znam, tu baš puno ne pomaže. Pogotovo u situaciji kada važi ona narodna: Što budala pokvari, ni sto pametnih ne može popraviti.
Zbog novih tehnologija, nove organizacije rada i tržišnih kaprica, savremeni rad dobija sve više privremeni karakter, a radnik postaje sve manje zaštićen. Opšte osećanje nesigurnosti i njegove moguće posledice ostaju izvan dometa razmišljanja zastupnika novog liberalizma.
Čak i ako u obrambenom ratu ubijemo agresora, krivi smo pred zakonom bivstvovanja. Nemamo čistu savjest! Jer smo krivi za smrti. Pa čak i kada bi samo jedna osoba u svjetlu obrane bila ubijena, ta smrt pada na nas. Ubojice smo.