Iza nas su godine nesusretanja i neposjećivanja. Između nas su trošni i loši drumovi, spori vozovi, životi što su upućeni na Zagreb, Beograd, Istanbul, Beč, ali ne na uzajamnu vezu.
Ja sam rekao: „Pa mislija san da će mi crkva pomoć! Pogotovo ako neću prijavit seksualskog napasnika ni panduriji ni novinama!“ Fra Ive je rekao: „Šta ti to brbotaš, klipsone jedan! Kako bi ti crkva mogla pomoć?“ Ja sam podviknijo: „Tako da mi daš pedes kuna, jebaga led!“ Fra Ive je skočijo iz katrige i dreknijo je: „Ma daću ti kurac, a ne pedes kuna!
Renesansa srpskog nacionalizma je bila ključni adut koji je bio neophodan Miloševiću na putu ka vlasti. Još važnije mu je bilo i javno lice koje je nosio, lice kontinuiteta sa komunističkom partijom i Jugoslavijom.
Da bi ostvario bilo kakav kontakt sa svijetom u kojem živi, čovjek komunicira. Ta radnja, koja je istovremeno i stanje, potpuno je neotuđiva od razmišljanja, postojanja i samog življenja, i u simultanoj je vezi sa našom spoznajom svijeta oko sebe. Komuniciramo čak i kada ne kažemo ništa, kada sanjamo, a onda je to intrapersonalno komuniciranje, kada se obučemo na određeni način ili jedemo određenu hranu (puževe, odnosno burek).
U četvrtak 15.03.2012. godine u podne zadesih se na sceni „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske na predstavljanju The Book „Dodik guardian of Srpska“, od autora Dear Pretty ili ti Milana Ljepojevića.
Građanin RS može da se proslavi jedino ako se bavi politikom, pa možemo pretpostaviti da su 256 parcela u "Aleji slavnih" već unaprijed rezervisane za one iz najviših političkih i funkcionerskih krugova. Da se zna da ni na onome svijetu nismo svi jednaki.
Od 2006. godine u Bosni i Hercegovini se politička napetost neprekidno zaoštrava a izgradnja održive i funkcionalne države zapada u sve dublju krizu. Zašto 2006. godina? Tada je prokockana prva poslijeratna šansa za preokretanje klime u pravcu „otopljavanja“ i političke konsolidacije u vidu tzv. „aprilskoga paketa“ ustavnih promjena koji je inicirala američka administracija.