Dugovanja kompanija, prema podacima Poreske uprave RS-a, mjere se desetinama miliona maraka s malom vjerovatnoćom da će u skorije vrijeme biti naplaćena.
Odluka da li imati dete, ili još jedno dete, možda izgleda kao lična – odluka o tome koliko pelena hoćete da promenite kratkoročno ili koliko ćete rođendanskih čestitki kasnije dobijati. Ali posmatrati ovu odluku samo iz takve perspektive znači, kao što Kaplan ističe u naslovu svoje knjige, biti sebičan. Šta god mislili o zaključcima koje izvode Overol i Benatar, teško je ne složiti se sa njima da je odluka o rađanju deteta etička. Kada određujemo veličinu svoje porodice, svako od nas zapravo skromno doprinosi izgledu budućeg sveta. I to ne radimo samo za sebe i svoju decu, nego i za decu svih ostalih.
E, kada se ta jadna, bedna i nasilna ideologija sa beogradskih načelno nenasilnih slavskih sofri spusti u narod, među ljude manje prepredene od oca i sina, e onda, cenjeni publikume, imamo spaljene zastave, razbijene glave i pičvajze svake vrste, dočim glavni podstrekači bezbedno lebde visoko iznad srpskih zakona. Takvima treba muda u procjep, pa onda neće biti Naših.
Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema i novokomponovani svebošnjački lider, gostovao je u političkom magazinu “Crta” koji se emitirao 13.01.2013. godine. Taj po praznovjernima zlokobni datum, čini se, nije pogodovao Cerićevoj blagoglagoljivosti.
Mileniji su prošli od tada, mijenjali su se materijali i tehnike, od kremena i koplja dogurali smo do Interneta i frižidera što sami kupuju hranu, ali jedna je stvar ostala ista kao prije pedeset hiljada godina: jednako kao onda, bez obzira je li riječ o primitivnoj sojenici ili kilometar visokom staklenom tornju u Dubaiju, najprije u zemlji kopamo rupu za temelje, podižemo čvrste zidove i slažemo katove, pa sve pokrivamo krovom.
Jučer sam nazvala starački dom u Zadru. U slušalici sam čula grubi, ženski glas. Dom! Ni dobar dan ni izvolite ni što vam treba… “Dom!” Čovjek rijetko naziva državne ustanove kad nije u frci zato bi državni zaposlenici morali biti pristojni, da nama, siročićima, olakšaju život formalno kad nam ga stvarno uništavaju na sve moguće načine. “Dom!” A “dobar dan”?