U intervjuu povodom situacije u kojoj se nalazi Vodeni Ćiro, tvorac ovog projekta Bojan Bajić analizira uzroke propasti jednog od turistički najzanimljivijih projekata u BiH.
Ian Bancroft je kolumnista britanskog Guardiana te suosnivač fonda TransConflict Serbia, organizacije koja sprovodi istraživanja i razvija projekte usmjerene ka transformaciji konflikta i post-konfliktnih situacija u zemljama Zapadnog Balkana. Prije toga je radio kao savjetnik pri Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Ovih dana je boravio u Banjaluci. Intervju sa njim urađen je prilikom njegove posjete redakciji magazina ”BUKA” u Banjaluci.
Za profesora banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodraga Živanovića može se reći da je bio i ostao oponent i kritičar vladajuće nacionalističke politike u BiH. Filozof, esejist, urednik, publicist, bio je i predsjednik Socijalno-liberalne stranke Republike Srpske koja se 1999. stopila u Savez nezavisnih socijaldemokrata nakon čega je prestao njegov politički angažman. Kao jednog od rijetkih intelektualaca koji ne robuje dominantnim i predvidivim nacionalističkim šablonima razmišljanja, zamolili smo profesora Živanovića da prokomentariše težak aktuelni trenutak Bosne i Hercegovine.
Borba koju oni vode nije samo njihova borba. To je borba svih onih koji će kratkoročno ili dugoročno biti pogođeni posljedicama segregacije u obrazovanju. Drugim riječima, to je borba svih nas, ali jajački srednjoškolci su bili najhrabriji da stanu na bastione i vizionarski brane budućnost Jajca od nasrtaja nacionalističkih kohorti.
Ja sam pohađao „dvije škole pod jednim krovom“, što je ranih 2000-ih podrazumijevalo svakodnevne verbalne i fizičke obračune između bošnjačkih i hrvatskih učenika. Oni se nisu tukli jer su znali mnogo jedni o drugima, već baš suprotno.
Pobuna u Jajcu je čudo, pravo pravcato čudo. Dakle, vi imate djecu koja se samoincijativno pobune protiv podjela, iako su ta djeca kroz dotadašnji sistem obrazovanja odgojena i istrenirana u skladu sa dominantim entonacionalističkim vrijednostima – išla su u odvojene osnovne škole.
Radio sam za nekoliko velikih medijskih kuća i povremeno sam mogao čuti „zašto ne snimaš više akcije“, ljude na frontu, kako pucaju iz oružja, tu vrstu prizora... Ali moj instinkt mi je govorio da treba da fotografišem živote ljudi sa kojima se svi možemo poistovijetiti.