Čitajući razne knjige uvijek sam dolazio do istog saznanja. Uvijek su pisci istih potencirali istu lekciju. Velike kompanije, uspiješni ljudi, velike države NEMAJU prijatelje. Sve što rade, sve što su radili, sve što će raditi, rade ZBOG LIČNOG INTERESA!
Za mene jedini heroj tog ratnog vremena 90ih moze da bude moj ćaća, koji je godinama spavao po zemunicama i sjedio u blatnjavim rovovima jer se vladajucim kastama digao kurac da izigravaju nacionalne stvaraoce, patriote i velike vodje.
Od onih mladih avanturista koji su željni da posećuju mesta od kulturnog značaja, obavijena bogatom istorijom i tradicijom tog mesta, do onih mladih koji znaju da neprestižni, zagarantovani provodi se organizuju upravo na grčkim ostrvima.
Komplikovana smo zemlja kao što rekoh ranije. Još malo koplikovaniji izborni zakon ne bi nam smetao, čak bi nam olakšao život, ako u njemu niko ne bi bio oštečen, osim onih koji vole haos. Oni koji zbog lažne brige za nacionalna prava zemlju vuku nazad.
Sribi su narod koji je odlični u ratu, a katasrofaln u miru. U vrijeme rata smo uvijek imali odlične lidere, legendarne generale i ratnike. A u vrijeme mira loše političare, nijednog legendarnog diplomatu. A ovi današnji mi se ne čine ništa drugačijim.