Melanholicnu atmosferu na politickoj sceni posle podjele vlasti, uzburkalo je izricanje konacne presude Radovanu Karadzicu u Haskom tribunalu. Mnoge njuske sa politicke scene osjetile su da je pravo vrijeme da se pomole na svjetlo dana i daju neki rodoljubivni komentar ili da malo likuju u nekoj svojoj zamisljenoj pobjedi. Drustvene mreze nisu zaostajale i oni koji srecu i zadovoljstvo u zivotu pronalaze u lajkovima spremili su statuse i slike kako bi sto bolje svojim prijateljima ili pratiocima docarali svoje misljenje o presudi.
Realno gledano glumcima sa jedne i druge strane dobro bi dosle usluge parapsihologa Dr. Dabica, ili nekog pravog psihologa(nevjerujem da ce im life coach tutoriali na youtibe pomoci) jer ocigledno ne mogu da srede svoju glavu i ispune zivot necim normalnim, pa moraju da prosipaju raznorazna sranja po drustvenim mrezama u potrazi za paznjom. Ovi gore iz vladajuce kaste osjetili su se pozvanim da pezantim na nizim nivoima pruze iskustva uzivanja u saznanju njihovog misljenja da je Karadzić nepravedno osudjeni heroj, ili pravedno osudjeni zlocinac.
U principu nikog ne boli kurac za Radovana. Heroj je cisto iz inata, jer se zna da takva izjava ili misljenje jede dzigericu nekom, isto je i sa druge strane. Zlocinac je jer takva izjava i shvatanje nekom sa druge strane drma kavez. U zoloskom vrtu kakav je postala BiH-a zivotinjski fond uglavnom cine "medjedi" i autohtone vrste stoka. Pa se zapitam dal stvarno treba istima dozvoliti da iznose svoje misljenje o svemu javno. Jer ocigledno mnogi nemaju dva klikera u glavi, cijim se sudarom radja razborita i zrela misao.
Radovan se zajebo sto nije umro na vrijeme, kao njegove kolege Izetbegovic i Tudjman. Mogao je da dobije veliku drzavnicku sahranu i da ode sa mnogo vise postovanja. Bas onako kako je zamisljao nekada. Ovako ce ga spakovati u neki kombi i prebaciti do vjecitog pocivalista. Nece biti TV kamera, live prenosa, pocasnog plotuna. Grijehe bi mu mjerili samo na onom svijetu. Ovako je morao da se muci godinama i prica o proslosti smorenom sudiji, koji je tu cisto jer mora da bude zbog live prenosa. Od pocetka cekajuci datum konacne presude i fax iz Brisela ili Vasingtona koji treba da procita kad kucne cas. Oronulom starcu bez sjaja u ocima, sve je bilo odavno jasno. Jedva je cekao da cuje tu presudu pa da ostatak zivota prozivi u bilo kakvom miru. Makar to bila i zatvorska celija.
Za mene jedini heroj tog ratnog vremena 90ih moze da bude moj ćaća, koji je godinama spavao po zemunicama i sjedio u blatnjavim rovovima jer se vladajucim kastama digao kurac da izigravaju nacionalne stvaraoce, patriote i velike vodje. Nikakav politicar za mene nikad nece biti heroj. Takvi su trgovali ljudskim sudbinama i zivotima, bez imalo osjecanja i straha. Nista svoje nisu davali. Nema tu sta da se cijeni i postuje. Nema tu sta da mi bude herojsko.