Istraživanje DW o radu na crno u Njemačkoj i prevarenim radnicima iz
Srbije i okolnih zemalja, objavljeno u ponedeljak, nije dugo čekalo na
svoju potvrdu. U utorak su njemačka policija, carina i specijalne
jedinice GSG9 sprovele ogromnu raciju u Severnoj-Rajni Vestfaliji,
najvećoj njemačkoj pokrajini. Među osmoro uhapšenih bila su trojica Srba
i jedan državljanin BiH, zaplijenjeni su keš, oružje, vozila…
Ta
ekipa je godinama kroz mrežu lažnih kompanija izdavala građevinskim
firmama u Njemačkoj lažne račune, zadržavala dio novca, a ostatak
vraćala tim firmama. Novcem su zatim plaćani radnici na crno u 450
građevinskih firmi. Država je oštećena za najmanje 35 miliona evra
poreza. Odranije je bilo poznato da rad na crno cvjeta u Njemačkoj i da
često ima balkanske veze, ali su ove razmjere prevare zaprepastile čak i
poznavaoce scene.
„Ovakvi slučajevi počinju uglavnom sitnicom.
Neki kolega dobije neku informaciju, a još ne zna da li se iza toga
krije hiljadu evra štete za državu ili sto miliona evra”, kaže Klaus
Zalczider, portparol odjeljena Carine koje se bavi finansijskom
kontrolom i radom na crno. „Onda počinju istrage, na kraju možete biti
zapanjeni kada vidite da je 400 ili 500 firmi uključeno u to”, kaže on
za DW.
Sve svale na podizvođače
Crne
rupe rada na crno su najprije građevinska branša, zatim restorani,
hoteli i poslovi čistača. Zašto baš to? „Kolica na gradilištu može da
gura bilo ko, čak iako je nekvalifikovan. U berlinskoj bolnici Šarite
među ljekarima sigurno nećete zateći radnike na crno jer je neophodno
visoko obrazovanje”, kaže naš sagovornik iz Carine koja je u Njemačkoj
zadužena za iskorjenjivanje rada na crno.
Više radnika iz Srbije i
BiH sa kojima je pričao DW prenosi da su u Njemačku išli bez ikakvog
ugovora te da su na kraju prevareni i za obećani novac. „Na nekim
gradilištima imate petsto ili hiljadu ljudi. Firma koja izvodi radove,
naravno, nema tolike ljude već angažuje podizvođača, a on ima svog
podizvođača i tako dalje. Tako se to dešava”, kaže Zalczider.
Na
pitanje da li firme koje zvanično izvode radove – i imaju legalne
ugovore i svoje ime ispisano na tabli gradilišta – obično svaljuju
krivicu za rad na crno na podizvođače, naš sagovornik kaže: „Tako je po
pravilu. Krovna firma time ne krši zakon, ali jeste odgovorna. Ako
dokažemo da je neko radio na crno, izvođač radova je dužan da plati
poreze i sva socijalna davanja.”
Sami radnici ne krše zakon time
što rade na crno, ali bivaju deportovani ukoliko nemaju urednu dozvolu
boravka i rada – to pogađa sve koji ne dolaze iz članica EU. Teoretski,
za radnika je bolje da pri sebi nema baš nikakve papire nego da ima neke
falsifikovane jer u tom slučaju može krivično da odgovara.
Zašto baš Balkanci?
Pojava
je masovna. Carina rijetko objavljuje brojke, ali je Zalczider u
razgovoru za DW indirektno potvrdio cifre koje je u avgustu objavio list
Velt. Prema njima, samo u prvoj polovini 2017. je Carina skoro 66.000
radnika uhvatila da rade na crno u Njemačkoj. Pretpostavlja se da je
broj neotrkivenih slučajeva višestruko veći.
Među deset najvećih
„izvoznika” rada na crno u Njemačku je čak pet država Zapadnog Balkana.
„A odakle bi inače došli? Ako bi došli iz članica EU – recimo Rumunije i
Bugarske koje su takođe na Balkanu – smjeli bi da ovdje žive i rade
legalno.”
Ne postoje opipljive analize o tome zašto toliko
radnika na crno dolazi iz Srbije, Bosne, Makedonije, Albanije i sa
Kosova. Mogućnost da se legalno turistički otputuje u Njemačku tu
izgleda nije presudna. Recimo Kosovo nema viznu liberalizaciju, a isto
je i sa nekim drugim zemljama odakle dolaze radnici na crno, poput Gane,
Ukrajine, Vijetnama…
S druge strane, odlaske na rad na crno
pospješuju geografska blizina, dešperatna ekonomska situacija i visoka
nezaposlenost u zemljama poput Srbije i jaka balkanska dijaspora u
Njemačkoj – dobro umrežena, i u pitanjima kriminala i rada na crno. Kako
je pokazalo istraživanje DW, mreže prevaranata – mahom „naših ljudi” –
funkcionišu od onog koji radnike vrbuje u nekoj srpskoj ili bosanskoj
varoši, preko „posredničkih” agencija sve do bauštele u Njemačkoj.
„To
je naravno prevara u velikom stilu, ali moram nažalost reći da to ne
zanima njemačku Carinu. Kada neko ne dobije platu, što je skandalozno,
onda mora da tuži svog poslodavca pred radnim sudom. Carina tu nema
nadležnosti, ništa ne možemo da uradimo”, kaže Zalczider.
Ali šta
ako jednog srpskog državljanina drugi srpski državljani prevare i
odvedu u Njemačku pa ga ne plate? Nema veze, kaže naš sagovornik – i
tada ostaje pravo da se tuži u Njemačkoj. Stvar je, doduše, komplikovana
i skupa, a radnici su prepušteni sami sebi i često slabo informisani.