Reformska agenda ima za cilj ekonomski rast i zapošljavanje, tvrdi premijer, te se shodno tome ona prevashodno odnosi na poslodavce i mlade ljude kojima treba zapošljavanje.
Prvi čovjek federalne Vlade je studentima pojasnio da prema zvaničnim statističkim podacima u FBiH trenutno ima 388.000 nezaposlenih osoba, ali da je “realniji” podatak onaj u kojem se barata sa brojkom od 250.000 nezaposlenih (stopa 27 posto), jer se, kako je rekao, sada u statistici pojavljuju i oni “koji ne bi radili, a prijavljuju se da bi ostvarili pravo na zdravstveno osiguranje ili iz nekih drugih razloga”. Premijer iz toga zaključuje da je u FBiH i 27 posto velika nezaposlenost, ali da zapravo to i nije tako neuobičajeno danas u Evropi, budući da je u Španiji i Portugalu nezaposlenost 25 posto, u Grčkoj nešto više i tako dalje. BiH je neslavni rekorder u Evropi po nezaposlenosti, dodao je premijer, zbog činjenice da nam je 67 posto mladih nezaposleno. Šta se može zaključiti iz ovog obraćanja studentima?
Prvo, premijer očigledno baš i ne vjeruje previše zvaničnoj statistici, jer ima neke svoje statistike, što baš i nije poruka koja bi se trebala slati studentima. Drugo, BiH ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropi zbog mladih ljudi, ali to i nije tako neuobičajena pojava, jer, eto, na našu sreću, postoje u Evropi i Grčka, Španija, Portugal i slične zemlje. Pri svemu tome se nonšalantno prelazi preko činjenice da se već sada govori o stopi nezaposlenosti od 27 posto, dok, s druge strane, izvještaj Direkcije za ekonomsko planiranje BiH recimo govori o administrativnoj stopi nezaposlenosti od 42,7 posto, a izvještaj Agencije za statistiku BiH o stopi nezaposlenosti od 35,4 posto. No, da ne bude zabune, premijer je govorio o stopi nezaposlenosti u FBiH, a pomenute dvije agencije u cijeloj BiH, ali, ipak, situacija je tu približno ista.
No, ostavimo sada to po strani, jer je u ovom slučaju daleko važnije ono što studentima do sada niko nije rekao o Reformskoj agendi. Niko do sada, recimo, nije objasnio budućim ekonomistima da Reformska agenda propisuje povećanje akciza na pivo i alkoholna pića te na gorivo, što je svakako mjera koja će itekako negativno uticati na sve ovdašnje privrednike i proizvođače, dakle, na sve one od kojih se očekuje da zaposle mlade ljude i studente u BiH. Nije im također objašnjeno ni to kako naprimjer vino, u kojem ima alkohola, ostaje van dometa fiskalnih mjera o povećanju akciza, kao i to kako kladionice gotovo legalno u (F)BiH izbjegavaju plaćanje poreza. Nažalost, studentima niko nije rekao nešto o tome zašto oni, ako odu kupiti knjige za učenje i polaganje ispita na fakultetima, moraju na te knjige platiti PDV (porez na dodanu vrijednost), pri čemu naprimjer ne bi morali platiti PDV ako bi taj novac umjesto u kupovinu knjiga usmjerili u kladionice i klađenje. A i to je proizvod bh. fiskalne politike, o čemu bi studenti ekonomije svakako nešto morali čuti, zar ne?
Studentima također nije pojašnjeno zašto privrednici i prevoznici iz cijele BiH poručuju vlastima da “bez žestoke borbe, protesta i blokada saobraćajnica, neće pristati na njihov naum krpljenja budžetskih rupa povećanjem akciza na gorivo”. Niko im ništa nije rekao ni o tome da će novo poskupljenje goriva zbog povećanja akciza ozbiljno i dodatno opteretiti kućne budžete svih građana BiH i to u trenutku kada su cijene nafte širom svijeta na rekordno niskim nivoima! Studentima nije rečeno ništa ni o tome da će povećanje akciza na gorivo prouzrokovati lančano povećanje cijena transporta i prevoza roba te shodno tome i povećanje cijena hrane i svih drugih kućnih potrepština…, lijekova, odjeće, obuće, mašina i tako dalje. A i to je Reformska agenda.
Studentima, nažalost, nije rečeno ni to da imamo najglomazniju, najneefikasniju i najnepotrebniju javnu upravu u Evropi, pri čemu jedan činovnik dolazi na 58 stanovnika u BiH, dok je u svijetu norma jedan činovnik na hiljadu stanovnika. Nije im također rečeno da se Reformska agenda protiv te prekobrojne administracije “bori” moratorijem na dodatno zapošljavanje, odnosno takozvanim prirodnim odlivom, što je zapravo tek uljepšana fraza za puko čekanje da sadašnji uposlenici u javnoj upravi odu u penziju! Ništa im nije rečeno ni o tome da je Vlada FBiH istog dana kada je produžila moratorij na zapošljavanje objavila istovremeno i odluku o prijemu šezdesetak novih državnih službenika i namještenika, kao i sklapanje novih ugovora o djelu!
Studentima, dakle, niko nije ništa rekao i o tom segmentu Reformske agende, o njenoj “predanoj i bespoštednoj” borbi protiv prevelike javne uprave. A onda se čude zašto mladi ljudi danas u BiH zaziru od Reformske agende.
Studentima niko također nije rekao ni riječi o tome kako se planiranim fiskalnim opterećenjima u BiH vrši diskriminacija domaćih proizvođača. Naprimjer, planirano je da se akcizama opterete pivo i žestoka alkoholna pića, ali ne i vino. Zašto? Zato što proizvođači vina iz Hercegovine, kako tvrde upućeniji, mogu preko HDZ-a isposlovati izuzimanje od mjera Reformske agende, iako im akcize nisu povećavane zadnjih deset godina! Niko im nije ništa rekao ni o tome zašto direktor Bihaćke pivovare kaže, recimo, da se u Reformskoj agendi u dijelu pod nazivom “Javne finansije, oporezivanje i fiskalna održivost” navodi da bilo koje povećanje indirektnih poreza može doći na red tek nakon što se iscrpe mogućnosti rezova u obimu javne potrošnje ili unapređenja u naplati prihoda, ali da ništa od svega pomenutog u stvarnosti nije urađeno. A i to bi studenti ekonomije trebali znati o Reformskoj agendi. Jer oni već sada imaju dovoljno znanja da shvate i procijene čemu vodi izostanak rezova u javnoj potrošnji uz dodatno povećanje akciza i diskriminirajuće opterećenje lokalnih proizvođača.
Studentima nije ništa rečeno ni o najavi predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH da će se u skladu sa Reformskom agendom najprije ići na povećanje akciza na naftu i naftne derivate, a tek kad entiteti usvoje svoje strateške planove reforme zdravstvenog sistema, onda će se ići i na povećanje akciza na pivo, alkohol i duhan. Nažalost, nije im rečeno da entiteti nisu usvojili planove o reformi zdravstvenog sistema, ali da je uprkos tome prijedlog o povećanju akciza već otišao u proceduru. Nije im objašnjeno ni šta znači kada iz Vijeća ministara kažu da je povećanje akciza na naftne derivate svrsishodno samo ako će sredstva prikupljena na taj način biti usmjerena u razvojne projekte, u izgradnju saobraćajnica. Nije im rečeno ni da je to preduslov da dobijemo kredite od međunarodnih finansijskih institucija za te razvojne projekte, čija će sredstva biti, kao što znamo iz prethodnih iskustava, potpuno nedostupna domaćim kompanijama, bez obzira na to što je riječ o kreditu koji će vraćati svi građani BiH.
Niko im nije rekao ništa ni o tome kako su od tih sredstava ranije građeni autoputevi u BiH. EBRD (Evropska banka za razvoj) naprimjer odobri BiH kredit, ali uz uslov da se mora raspisati tender za izgradnju autoputa, što je inače normalna, uobičajena i potrebna procedura. Međutim, studentima niko nije rekao da se na taj tender, čija pravila kroji EBRD, ne mogu prijaviti domaće kompanije koje trebaju da zapošljavaju ovdašnje mlade ljude, jer sve naše bh. kompanije zajedno ne mogu da ispune kriterije tendera koje propisuje EBRD o minimalnim godišnjim prihodima. Zbog toga na tim tenderima pobjeđuju uglavnom strane kompanije, koje, da cijela stvar bude još i gora, neće doći i napraviti bar jedan centimetar puta kroz BiH.
Sjetimo se, recimo, izgradnje autoputa Banja Luka – Gradiška. Strana kompanija čim bude proglašena pobjednikom na tenderu “proda” istog trena taj posao lokalnoj kompaniji kao podizvođaču radova po cijeni za 5 do 7 miliona eura manjoj od cijene s kojom je pobijedila na tenderu?! A i to bi studenti ekonomije danas u BiH trebali čuti i znati, jer će ih to brutalno dočekati u stvarnosti čim izađu iz studentskih klupa. I da ne nabrajamo dalje. Naravno, većinu ovih stvari federalni premijer i nije mogao reći studentima, jer se dosta toga, poput recimo politike PDV-a i slično, jednostavno ne nalazi u zoni njegove odgovornosti. Međutim, nije baš dobro ni uljepšavati i praviti hvalospjeve na račun Reformske agende jer danas već i studenti, a ne samo diplomirani ekonomisti, znaju da sve predviđene reformske mjere iz agende niti su u tu svrhu napravljene niti će na kraju polučiti pozitivne rezultate u bh. ekonomiji.