Dok domaće kompanije povećavaju plasman robe u Evropsku uniju, trgovina s Kinom pokazuje potpuno suprotnu sliku. Ukupan robni deficit BiH dostigao je 8,07 milijardi KM, a deficit s Kinom iznosi približno 1,87 milijardi KM, odnosno oko 23 posto ukupnog minusa.
Dvije potpuno različite slike bh. ekonomije
Statistika za januar–juli 2026. pokazuje koliko se rezultati BiH razlikuju zavisno od tržišta.
Evropska unija ostaje svijetla tačka. Izvoz u zemlje EU porastao je 9,8 posto, na 8,02 milijarde KM, dok pokrivenost uvoza izvozom iznosi 73,9 posto. To pokazuje da domaća privreda može proizvoditi i prodavati na zahtjevnim međunarodnim tržištima kada je povezana s velikim proizvodnim lancima.
Sa Kinom je situacija potpuno drugačija. Izvoz BiH u Kinu pao je čak 45,7 posto, na svega 24,2 miliona KM, dok je uvoz iz Kine porastao 6,2 posto, na čak 1,89 milijardi KM.
Kina nije novi problem, ali se jaz dramatično povećao
Trgovinski deficit s Kinom nije novost. BiH već godinama iz Kine kupuje daleko više nego što na to tržište plasira. Tokom 2024. godine, BiH je prema Kini plasirala oko 50,1 milion KM robe, dok je iz Kine stiglo oko 1,13 milijardi KM. Pokrivenost je tada iznosila 4,4 posto. Već tada je odnos bio izrazito nepovoljan. Međutim, 2026. godine jaz se dodatno proširio. Kineski plasman u BiH nastavio je rasti, dok je bh. plasman prema Kini pao za gotovo polovinu. Rezultat je pokrivenost od svega 1,3 posto.
Na svaku našu marku – 78 KM
Kada se iznosi stave u odnos, dobija se podatak koji najbolje oslikava razmjere problema: Na svaku marku vrijednosti robe koju BiH plasira u Kinu, iz Kine stiže čak 78 KM robe. To znači da problem nije samo u tradicionalnom trgovinskom deficitu. Problem je što se razlika u 2026. godini dodatno povećala u oba smjera – kineski plasman raste, a bh. izvoz pada.
Šta zapravo kupujemo od Kine?
Dostupni detaljni podaci UN Comtradea za 2025. godinu pokazuju da među najvećim grupama kineske robe na bh. tržištu nisu samo proizvodi široke potrošnje.
Najveće kategorije bile su:
- električna i elektronska oprema – više od 436 miliona USD
- mašine, mehanički uređaji i kotlovi – gotovo 387 miliona USD
- željezo i čelik
- vozila i dijelovi
- namještaj
- proizvodi od željeza i čelika
- plastika i proizvodi od plastike
- obuća i odjeća
To je važan detalj. Kina nam ne prodaje samo jeftinu potrošačku robu. Među najvećim kategorijama nalaze se i mašine, električna oprema i drugi industrijski proizvodi. Takav uvoz ne mora automatski biti loš za domaću ekonomiju. Ako domaća kompanija kupi mašinu iz Kine i koristi je za proizvodnju robe koju potom izvozi u Njemačku, Austriju ili Italiju, taj uvoz može biti dio proizvodnog ciklusa koji stvara dodatnu vrijednost u BiH. Problem nastaje kada se uvozi finalna roba koja direktno zamjenjuje domaću proizvodnju.
Zato sama vrijednost kineskog uvoza nije dovoljna. Ključno je pitanje šta se od tih 1,89 milijardi KM koristi kao proizvodni input, a šta završava kao gotov proizvod na domaćem tržištu.
Zašto Evropa može, a Kina ne?
Poređenje s Evropskom unijom pokazuje da problem nije jednostavno u tome što bh. kompanije „ne znaju izvoziti“. One izvoze. I to sve više. U EU je u prvih sedam mjeseci ove godine plasirano 8,02 milijarde KM, uz rast od 9,8 posto. Razlog je i u tome što je BiH duboko povezana s evropskim proizvodnim lancima. Domaće kompanije proizvode dijelove, komponente, metalne proizvode, električnu opremu, namještaj i druge proizvode za evropske kupce. Kinesko tržište je drugačije. Ogromno je, ali je konkurencija na njemu ogromna. BiH ima relativno usku izvoznu bazu i nema dovoljno kompanija i proizvoda koji mogu napraviti ozbiljan prodor na tako udaljenom i zahtjevnom tržištu.
Problem nije samo Kina
Zbog toga bi bilo pogrešno zaključiti da je Kina jedini problem bh. ekonomije. Deficit s Kinom od oko 1,87 milijardi KM predstavlja približno četvrtinu ukupnog robnog deficita, ali ostatak minusa nastaje u trgovini s drugim državama.
Suštinski problem je širi: BiH uvozi mnogo više robe nego što izvozi, a najveći dio izvoza i dalje je koncentrisan na relativno mali broj proizvoda i tržišta. Kina samo vrlo jasno pokazuje posljedice takve strukture. Na jednoj strani imamo tržište EU, gdje bh. izvoz snažno raste. Na drugoj strani imamo Kinu, gdje je bh. izvoz za godinu dana pao 45,7 posto, dok je vrijednost kineske robe na našem tržištu nastavila rasti.
Šta bi trebalo mijenjati?
Rješenje nije jednostavno administrativno kočenje kineskog uvoza. Mnogo važnije je povećati sposobnost domaće privrede da proizvodi robu veće dodane vrijednosti, razvija vlastite proizvode i brendove te osvaja nova tržišta. Jer cilj nije da BiH jednostavno kupuje manje.
Cilj je da BiH proizvodi i prodaje više onoga što svijet želi kupiti. Evropsko tržište pokazuje da taj potencijal postoji.
Kina, međutim, pokazuje koliko je još veliki jaz između bh. izvozne baze i snage velikih svjetskih industrijskih ekonomija.
Za samo sedam mjeseci 2026. godine BiH je prema Kini plasirala 24,2 miliona KM robe, a iz Kine dobila 1,89 milijardi KM.
Na svaku našu marku – 78 KM. To nije novi problem. Ali je 2026. godine postao mnogo izraženiji.