Zakoračili smo u novu godinu, brojni bh. političari čestitali su građanima dolazak 2024. godine, uz lijepe želje. I u prošloj godini političari su mnogo pričali i često se oglašavali, ali su malo radili. Jedna smo od najsiromašnijih država Evrope, u evropskom smo vrhu po stepenu korupcije, među prvima u svijetu po iseljavanju stanovništva. Stepen siromaštva u BiH je veliki, a to pokazuje i sve veći broj javnih kuhinja. Od početka pandemije COVID-19, preko rata u Ukrajini Evropa se suočavala sa različitim talasima inflacije, pa samim tim i BiH. Cijene su naglo skočile, neke i dalje nastavljaju rasti, a plate gotovo nepromijenjene. Šta nas očekuje u ekonomskom smislu u 2024, šta će se desiti sa inflacijom i ima li nade da ćemo bolje i dostojanstvenije živjeti razgovarali smo sa ekonomskim analitičarima Draškom Aćimovićem i Igorom Gavranom.
Gavran smatra da nema razloga za puno optimizma. Vjerovatno neće biti novog značajnijeg rasta cijena, ali to nije velika utjeha jer su cijene odavno previsoke.
“Eventualno širenje rata iz Palestine bi moglo imati efekte na globalnu ekonomiju ali nema naznaka da će se to dogoditi jer nažalost tek rijetki kao Jemen i revolucionarne organizacije iz Libana, Sirije i Iraka stvarno pokušavaju pomoći palestinskom narodu izloženim genocidu, dok je većina susjednih zemalja fokusirana na vlastiti profit i nema namjeru ometati trgovinske tokove. Izgledan je nastavak recesije i usporavanja ekonomija EU, ali to nije ekonomska neminovnost već njihov vlastiti izbor i direktna posljedica vlastitih odluka kojim su štetili i još uvijek štete svojim ekonomijama (emisija ogromnih količina novca bez ikakvog realnog pokrića, sankcije i prekid ekonomskih odnosa s Ruskom Federacijom, slabljenje ekonomske saradnje s Kinom, izdvajanje ogromnih iznosa novca za pomoć Ukrajini ponovo bez realnog pokrića, previsoke kamatne stope jer nisu bili spremni protiv inflacije djelovati na druge načine, itd)“, primjećuje Gavran.
Dodaje da to ima negativne efekte na bh. ekonomiju jer je naš izvoz ovisan o tržištu EU i regije, a opet regija ovisna o EU.
„Za BiH je poseban problem što je 2024. izborna godina i možemo očekivati još veću eskalaciju nebuloznih verbalnih “duela” umjesto konkretnog rada na upravljanju državom i ekonomijom, nove salve praznih obećanja umjesto ispunjavanja prethodnih i uglavnom gubljenje vremena umjesto reformi i napretka. I naravno dalje iseljavanje naših građana. Ne očekujem ni neka dodatna nova pogoršanja, ali realno stanje je dovoljne loše da je i sama stagnacija svojevrsno pogoršanje pošto se naše zaostajanje nastavlja i produbljuje“, prognozira Gavran.
Veliki ekonomski izazovi za BiH u 2024.
Bosna i Hercegovina će se u 2024. u ekonomskom smislu suočiti sa velikim izazovima, smatra to ekonomski analitičar Draško Aćimović. Dodaje da dok je Evropa podjeljena između nade o poboljšanju ekonomskih uslova, smanjenju kamata i dr sa jedne strane i zabrinutosti o smanjenju privrednih aktivnosti, proširenju rata iz Ukrajine na Evropu, nedostatku jeftinih energenata sa druge strane, Bosna i Hercegovina ulazi u možda najveću političku krizu od Dejtona što će sigurno pogoršati i ovako lošu ekonomsku sliku zemlje.
„Ako pogledamo samo nekoliko segmenata i uporedimo ih sa 2021. godinom dolazimo do zaključka da je u 2022. i 2023. uplaćeno skoro 5 milijardi više od planiranog budžeta u odnosu na 2021. Razlog je bio veliko povećanje cijena kojim je kroz poreze, akcize, carine i dr, povećan priliv, a koji nije vezan za rast privrede ili bilo kakve reforme. Za taj novac zna se samo da je “ušao u budžete” ali je kroz nekontrolisane rashode za kancelarije, aute, namještaj, namještene tendere, grantove, enormnu korupciju po kojoj je BiH druga u Evropi “izašao je iz budžeta” ne ostavivši neophodnu rezervu za zaštitu građana u 2024. Umjesto da se se većim dijelom tog novca podržao poklon EU u iznosu od 80 miliona evra za ugrožene kategorije sa mimalno još barem trostrukim iznosom i to kroz procentualno oslobađane plaćanja komunalnih usluga i otkupom domaće proizvodnje i njenom podjelom ugroženim kategorijama, političari su se odlučili da “uspješno ” nastave putem kojim će BiH i ove godine biti prva ili druga na listi korumpiranih i kriminalnih zemalja Evrope“, kaže Aćimović.
Strani investitori su u 2023. nastavili da napuštaju BiH posebno u tekstilnoj industriji, a nove direktne investicije su minimalne.
„Lažna slika investicija se stvara kroz manipulativna prebacivanja novca ali stvarnih direktnih investicija nema i neće ih ni biti pogotovo u 2024. Sledeći segment su autoputevi koji najbolje oslikavaju ukupnu sliku nevjerovatnih poteza vlasti kroz godine. Potpuno neadekvatni vijadukti koji propadaju, a plaćani su na stotine miliona evra, dionice započete na svakih nekoliko kilometara koje se ne završavaju, cijena kilometra puta među najvišim na svijetu, tuneli koji se naprave do pola pa prekinu radovi….sve je to tužna slika države koja je podjeljena nacionalno, a spojena kriminalom i korupcijom tako da tu možemo u 2024. očekivati samo tzv “rebalanse” ili nova zaduženja za iste dionice autoputeva“, upozorava Aćimović.
Energetski sektor je, ocjenjuje Aćimović, u “zoni sumraka” odnosno u području u kojem se ugovori sakrivaju i zbog ponovo istog problema zbog kojeg smo prvi ili drugi u Evropi, dolazi do poskupljenja struje za privredu u iznosu od 20%.
„Naravno i to je populistički spinovano da će se povećati 70% pa eto budite srećni što je samo 20%. Naravno da će se i to poskupljenje preliti na građane u 2024. kroz niz povećanja cijena jer nema ni razloga ni potrebe očekivati da privatni sektor preuzme na sebe trošak poskupljenja koji je i izazvan od strane nesavjesnih donosioca odluka.“
U 2024. se očekuje smanjenje inflacije i pad cijena nekretnina
Ulaganje u nekretnine je jedan od najefikasnijih načina za pranje novca, o čemu smo ranije pisali. No, divljanje cijena kvadrata u Bosni i Hercegovini dodatno je podržano rastom inflacije, pa se tako u sarajevskom naselju Grbavica stanovi prodaju i po 6.500KM po kvadratu, dok je cijena prije pandemija bila 2600 KM.
Možemo li očekivati smanjenje inflacije i pad cijena nekretnina u 2024?
„Smanjenje stope inflacije se već duže vremena odvija i realno je očekivati da se nastavi u 2024. uz mogući privremeni rast početkom godine kada će se povećanje cijene struje privredi sigurno odraziti na cijene (na neke opravdano, a na većinu kao izgovor). To nažalost ne znači i smanjenje cijena – neke cijene će se vjerovatno i smanjiti, ali u većini slučajeva će oni koji su navikli ostvarivati ekstra profit na nerealno visokim cijenama bez ikakvih sankcija to nastaviti i dalje“, smatra Gavran.
Misli da je pad cijena nekretnina u nekom trenutku neminovan jer su te cijene na potpuno apsurdnom nivou, ali nemoguće je prognozirati kada će se to desiti. U nekim državama poput Njemačke to se već dešava, ali tamo je i nova gradnja bila masovna.
„Dok se u BiH i dalje gradi mali broj stambenih jedinica i posebno u Sarajevu dominiraju luksuzni objekti na egzotičnim lokacijama za lažnu elitu snobova i za dijasporu. Nekretnine su atraktivne i za pranje novca, a nema apsolutno nikakvih znakova da će vlasti na bilo koji način djelovati u ovoj oblasti i uticati na cijene nekretnina. Građani koji su toliko sretni da rade za one poslodavce koji će im ove godine isplatiti do 2.520 KM i/ili povećati plaće će bar djelimično riješiti problem rasta troškova života, ali većina nema razloga za optimizam. Ulazimo u izbornu godinu i možemo očekivati da ionako neefikasne vlasti postanu još manje zainteresirane za ispunjavanje svojih obaveza i fokusirane na kampanju, presjecanje vrpci i nova prazna obećanja koja nemaju ozbiljnu namjeru ili nisu sposobne ispuniti (kao recimo fiskalnu reformu u Federaciji BiH ili ispunjavanje uslova EU)“ mišljenja je Gavran.
Obećanja, ludom radovanja
Federalni premijer Nermin Nikšić i njegov zamjenik Vojin Mijatović slavodobitno su najavili povećanje minimalca u Federaciji BiH na 100KM. To je kod vlasti Republike Srpske izazvalo domino efekat – obećanja. Obećan je minimalac od 1050 KM, ali je on povećan na 900KM.
„Svakako da će oni kojima primanja budu povećana ovom odlukom osjetiti pozitivan efekat ali minimalan jer razlika nije ni izbliza dovoljna za pokriće rasta troškova života iz prethodnog perioda i jer taj novi iznos i dalje nije nimalo spektakularan i tek ako više članova porodice je zaposleno i ima redovne prihode može zadovoljiti osnovne potrebe. Nije sasvim jasno ni zašto se vlada odlučila baš na ovaj iznos i šta znači neodređena najava da će “pomoći onim poslodavcima koji dokažu da im ovo povećanje uzrokuje probleme”. Naravno da će svaki poslodavac reci da im predstavlja problem jer ne žele plaćati radnike nikako i njima idealno bi bilo da im uopšte ne daju platu a s druge strane stvarno postoje poslodavci koji posluju na granici održivosti i mogu imati probleme, ali na koji način se to dokazuje i šta konkretno vlada namjerava učiniti nije jasno“, dodaje Gavran.
Ukazuje da je u Federaciji BiH stanje još gore jer niti se radnicima povećavaju primanja niti se poslodavcima umanjuju opterećenja, već se samo rijetkim radnicima daju dodatna sredstva ako se njihovi poslodavci sažale ili ako su povlašteni da plate primaju iz budžeta Fderacije BiH i još nekih organizacija u javnom sektoru.
“Sve ovo zbog improvizacije kojom je Vlada F BiH umjesto ozbiljne reforme kojom bi se i povećala primanja radnika i rasteretili poslodavci lakonski omogućila da ko želim može isplatiti do 2.520 KM radnicima bez plaćanja poreza i doprinosa“, kaže Gavran.
Za Aćimovića je povećanje minimalne plate još jedna u nizu populističkih igara neodgovornih političara koji niti su ušli u reformu fiskalnog sistema niti su prihvatili savjete struke i poslodavaca niti su smanjili nepotrebne javne izdatk.
„Izašli su u javnost sa gromkim izjavama od 1000 i 1050 KM minimalne plate. Njihovi ručkovi plaćeni od strane države i građana koštaju kao te minimalne plate i naravno da oni ne razumiju niti žele da razumiju da se tu igraju sa životima ljudi kojima je to važno da bi uopšte preživjeli i prehranili se. Postoji još jedan jako važan momenat vezan za minimalne plate i uopšte razvoj privrede, a to je da ako seželi smanjiti enormni broj ljudi zaposlenih u javnoj administraciji i firmama, mora privatni sektor postati poželjniji i sigurniji da bi ljudi počeli prelaziti na rad u privatni sektor, kao što je u svim razvijenim zemljama. To su jako važne stvari i traže ozbiljne ljude i ozbiljan pristup tim problemima“, dodaje Aćimović.
Nije optimističan u sveukupnoj ekonomskoj prognozi. Kaže da će se rat u Ukrajini, Evropa će se suočiti s problemom migracija, a problem će biti i rat na Bliskom Istoku.
„EU čekaju izbori u kojima radikalna desnica koja je ojačala ima veliku šansu da napravi sa konzervativcima novu konfiguraciju EU. Kampanja za EU je počela i odlazeća administracija želi svojim biračima pokazati da je napravila pozitivne pomake tako da BiH ima šansu da iskoristi momenat u narednih dva mjeseca dok su još oni na vlasti. Što se tiče ekonomije i odnosa vlasti prema građanima, tu ako ne dođe do pomaka u razmišljanju i promjeni određenih struktura kroz njihovo procesuiranje zbog kriminala i korupcije, nemaju se građani čemu dobrom nadati. Da na kraju citiram Sokrata uz nadu da bude što vise ovi prvih u politici BiH :”Pametni ljudi uče od svih i svega, prosječni ljudi uče iz svojih iskustava, a glupi ljudi već imaju odgovore na sva pitanja“, prognozira Aćimović.
Građani već godinama nemaju prevelika očekivanja od novih godina, a odlaskom SDA sa vlasti ni novih vlasti jer je Trojka pala na prvom ispitu – minimalcu.