Danas su na sastanku uspjeli dogovoriti cijenu od 40 eura po megavatu, što predstavlja smanjenje u odnosu na najavljenih 50, ali ipak određeno povećanje u odnosu na staru cijenu. Koliko su ovakvi potezi zapravo stvaranje prividnih kompromisa i šta se na kraju postiže ovom “doktrinom šoka“, za BUKU je prokomentarisao ekonomski analitičar Željko Šain:
„U ekonomskoj teoriji, ali i praksi, postoji jedna kategorija zvana „doktrina šoka“. Mi moramo napraviti jedan šok, jednu prisilu i onda, dok se ljudi ili preduzeća ne snađu, uraditi svoj željeni cilj. Mislim da je ta prva licitirana cijena služila da posebno šokira one koji bi to trebali da plate. A onda na kraju, kao, pokažu dobru volju i snize. To je jednostavno način discipliniranja budućih konzumenata da se manje bune, jer evo neko se smilovao.“
Ipak, ako govorimo o društvenom kontekstu, Šain dodaje da onaj ko cijeni svoje stanovništvo ne pravi takve poteze. Ali se ovdje, kako dodaje, kapitalizam plasira na svoj najsiroviji mogući način i jednostavno se radi "šta hoće i kako hoće, bez brojanja žrtvi".
„Bez obzira na ustavno uređenje u BiH, a samim tim i u RS-u, Vlada određuje u ime države cijenu tog osnovnog energenta. Ona je, dakle, vitalni elemenat ekonomske politike sa jednog stajališta, a sa drugog stajališta, ona je dio poslovne politike koja dotiče sve konzumente električne energije. Sa stajališta tih nakana koje su bile prisutne i još uvijek jesu u oba entiteta, jeste da bi se takvo što trebalo donijeti tek nakon odgovarajućeg proračuna, odnosno izračunavanja svih reperkusija jednog takvog poteza“, dodaje Šain.
Uvjeren je da je to isključivo političko pitanje, koje nema dovoljno elemenata, ni u sferi ekonomske, ni poslovne politike, ni proizvođača, a pogotovo potrošača električne energije. A to će, prema njegovom sudu, značiti da bilo kakvo povećanje može imati neočekivane efekte, ekonomske, ali i psihološke.
„Svi su elementi odražavanja na prosječnog čovjeka negativni, kada imamo veliki broj nezaposlenih ljudi. A i značajan broj zaposlenih koji ne primaju redovno svoje plate, ali i veliki broj penzionera. To se negativno odražava ekonomski, psihički, etnopsihološki, sociološki, pa čak i filozofski. Poskupljenje struje bi trebalo da bude jedna objektivna mjera koja će pospješivati i proizvodne procese, ali i čuvati određeni radni standard fizičkih i pravnih lica, ma gdje oni bili“, zaključuje Šain.
A u današnjem društvu prosječni građani se nalaze u egzistencijalnim problemima, koji će bilo kakvim poskupljenjem biti još veći. Uvjereni su u to i u Udruženju građana „DON“ iz Prijedora, koji za BUKU navode:
„Kod nas se poskupljenje opravdava time što ga godinama nije bilo, ali to više djeluje kao opravdanje, nego potreba. Naplativost jeste minimalna, takva kakva je, ali uvijek možete isključiti onog ko nesavjesno izmiruje obaveze. Podizanje cijena ne djeluje opravdano, jer će samim tim i cijena hljeba biti odmah veća, a dalje vežemo i sve osnovne namirnice potrebne čovjeku.“
Upitno je, kako dodaju, koliko će štete ovakve mjere nanijeti, a u periodu kada je egzodus ljudi veći nego prije, to neće donijeti ništa dobro.
„Sve manje ljudi živi ovdje, a sve veća su davanja. Ništa nije pohvalno za građane RS-a u periodu koji dolazi. Primanja su i dalje minimalna, bez obzira na ovaj egzodus koji se dešava, a potrošačka korpa dostiže i famoznih 2000 KM. Primanja su ipak između 500 i 600 ako pričamo o stvarnim platama, a čak i da uzmemo u obzir prosječnu platu d 900 KM, to ne može pokriti ni osnovni dio potrošačke korpe za jednu četveročlanu porodicu”, navode iz DON-a.
Osim toga, upozoravaju i kako je dodatni trošak upravo nova školska godina, čega su posebno svjesni svi roditelji koji su se uvjerili koliko košta opremiti jednog učenika za školu. Iz DON-a napominju da i dalje pričamo o besplatnom školovanju, a svako poskupljenje je novi udar na džep potrošača.
“Svakodnevno imamo ta mala sitna poskupljenja od fening, dva, tri, a koja ne možemo čak ni da upratimo. A onda imamo neke akcije koje su opet tako 2, 3 feninga. A onda imamo smanjenje gramaže. Jednostavno, ovo je jedno veliko vrzino kolo u kojem potrošači najviše ispaštaju”, zaključuju iz DON-a.
I dok je zvanično postignut kompromis, dogovor o cijeni od 40 eura po megavatu, trebalo bi razmišljati o ekonomskoj opravdanosti najavljenih mjera poskupljenja, kao i činjenici da će i ovo rješenje, kao i većina drugih, trajati kratko.