Domaća poljoprivreda nikada nije bila
u lošijoj situaciji. Nastranu što nemamo državne programe i projekte poljoprivredne politike i ruralnog razvoja,
ali činjenica da zbog višemjesečnog kašnjenja isplate podsticaja, mnogi nisu
uspjeli zasijati svoja polja, zaista je poražavajuća. Dodamo li ovome i
činjenicu da je većina voća i povrća koje se može naći u supermarketima i
tržnicama iz uvoza, postavlja se pitanje imamo li mi uopšte domaću
poljoprivrednu proizvodnju i, ako je imamo, gdje se ona danas nalazi.
Mali broj bh. poljoprivrednika koji
nisu odustali od ovog posla kažu da se nalaze na rubu, da su izgubili
strpljenje i da će izaći na ulice ukoliko institucije BiH hitno ne uvedu mjere
zaštite domaće proizvodnje. Nadležnim institucijama su u petak uputili zahtjeve
i dali rok od mjesec dana ih ispune ili u protivnom izlaze na ulicu i blokiraju
granične prelaze.
Traže uvođenje prelevmana na uvoz
poljoprivrednih proizvoda u stoodstotnom iznosu, sezonska ograničenja za voće i
povrće, obavezno deklarisanje robe na prodajnim mjestima, zaštitu uvoza svih
kategorija svinjskog i junećeg mesa iz EU i zemalja članica CEFTA po tarifnim
oznakama koje su dostavili nadležnim institucijama, te “plavi dizel”
do 1. jula.
Traže i da im se izmire dugovanja za
podsticaje. Samo se za prošlu godinu poljoprivrednicima u RS duguje 17 miliona
maraka. Bez tekuće godine.
Neodgovorna politika institucija BiH
Stojan Marinković, predsjednik
Udruženja poljoprivrednika
Bijeljina, kaže da su zahtjevi nadležnim
institucijama upućeni, a ukoliko se ne riješe do 27. juna, poljoprivrednici
izlaze na ulice i granične prelaze. Tvrdi da se već godinama poljoprivrednici
dovode u zabludu, jer nadležna ministarstva tvrde da potpisani međunarodni
ugovori zabranjuju i ograničavaju uvođenje mjera zaštite domaće proizvodnje,
što nije tačno.
“Nijedan potpisani međunarodni ugovor nam ne zabranjuje i ne
ograničava uvođenje mjera zaštite domaće proizvodnje, čime se često pravdaju u
resornim ministarstvima. Ovome se mora stati u kraj. Država mora zaštititi domaći
agrar, kako se radi u svim zemljama svijeta. Problem su i podsticaji. Više su
nego skromni, najniži u regiji, ali eto i to kasni. U više navrata smo od
resornog ministarstva i usmeno i pismeno tražili da nam se dugovanja izmire,
ali kažu nam da novca nema”, ističe Marinković.
Naglašava i da će, ukoliko država
nastavi sa ovakvim nemarom i ignorisanjem, u potpunosti ugasiti domaću
poljoprivredu, a ljude otjerati iz zemlje.
“Poljoprivrednici su u kreditima,
poplava je učinila svoje, suša je učinila svoje, država je od nas digla ruke,
ostao je još Bog, ali dokle. I njemu će ovo dosaditi, pa na kraju vidjećemo šta
će biti”, zaključuje Marinković.
Zašto nema sezonskih ograničenja za voće i povrće?
Sezonska ograničenja za voće i povrće
jedan su od zahtjeva koje su poljoprivrednici oba entiteta u petak uputili
nadležnim institucijama, a koje već godinama traže voćari i povrtlari iz RS,
ali bezuspješno.
Kažu da na ovu mjeru zaštite imaju
pravo jer prema 23. članu CEFTA, u cilju sezonske mjere zaštite svoje proizvodnje,
svaka država može na tri mjeseca blokirati uvoz iz neke od članica CEFTA, ali
da nekome u BiH očigledno nije u interesu da domaća proizvodnja opstane.
Dragoja Dojčinović, predsjednik
Udruženja voćara RS, tvrdi da zbog potpuno nezaštićene poljoprivrede i
nekotrolisanog uvoza, domaći proizvođači svoje proizvode ne mogu prodati u BiH.
“Već nekoliko godina tražimo da se
zaštiti rod jabuke u periodu od 1. septembra do kraja godine. To je jedina
voćka koja se kod nas proizvodi iznad tržišnih potreba, a periodična zaštita
njene proizvodnje omogućila bi dobru prodajnu cijenu. Uz male podsticaje i potpuno nezaštićenu
domaću proizvodnju, samo na taj način možemo biti konkurentni”, kaže Dojčinović
Kome u BiH, i zašto, nije u interesu
da zaštiti domaću proizvodnju, Dojčinoviću, kao i mnogim drugim, nije jasno.
Poljoprivrednici prinuđeni prodavati stoku
Nije jasno ni Vladimiru Usorcu, predsjedniku Udruženja
poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS. Kaže da su poljoprivrednici
ogorčeni, a naročito mljekari, koji već duže vremena žele izaći na ulice i
tražiti ono što im pripada. Mnogi su, kaže Usorac, bili primorani prodavati
stoku, kako bi obezbijedili sredstva za sjemena, đubrivo i pripremu zemljišta.
“ Kada čovjek prodaje stoku, onda je
to jasan znak da je na rubu. Jer ukoliko uslijedi suša ili neka prirodna
nedaća, ostaće i bez usjeva i bez stoke, biće doveden na prosjački štap”,
ističe Usorac.
Nažalost, poljoprivredna poizvodnja u našoj zemlji je
već odavno na koljenima. Situacija je sve lošija iz godine u godinu i sve više
poljoprivrednih proizvođača odustaje od ovog posla. Smatraju da je trenutno u
našoj zemlji oko 70 posto površina neiskorišteno, ali da će situacija biti i
gora, jer se niko u svijetu poljoprivredom ne može baviti bez državnih poticaja
i mjera koje štite domaću proizvodnju.