Podvig humaniste Petra Blažića iz Banja Luke
Za Milanu i Alminu pješačio 126 kilometara
Želeći skrenuti pažnju javnosti na laforu, jedno od najtežih neoroloških oboljenja, humanista i književnik Petar Blažić, u četvrtak, 15.decembra 2016.godine iz Banja Luke je pješice krenuo na put dug 126 kilometara. Cilj mu je bio porodična kuća Amira i Jasminke Salkić naselju Liješnica kod Maglaja. Njihova kćerka Almina (16), već šest godina boluje od lafore, bolesti za koju savremena medicina ne poznaje lijek. Blažić je svojim pothvatom spojio i dvije porodice – Gajić i Salkić. Snježana i Vitomir Gajić iz Banja Luke, od lafore su već izgubili kćerku Tatjanu, a posljednjih nekoliko godina bore se za život mlađe kćerke Milane.
„Laforina bolest nam je ukrala našu Tacu, ali nam nije ukrala ljubav prema svoj Lafora djeci svijeta i nastavićemo da se borimo za sve njih, kao i za našu Milanu“, poručili su Gajići Salkićima. Koliko je poznato, Almina i Milana su dvije jedine oboljele od ove bolesti u BiH. U subotu, u popodnevnim satima, Blažić je stigao do Liješnice.
Alminina bolest zahtjeva stalnu brigu i nadzor
Lafora je progresivno neurološko oboljenje koje napada dijete iz punog zdravlja u ranoj adolescenciji. Oboljenje uvodi dijete u teške simptome i prema medicinskim statistikama fatalan kraj se može očekivati u roku od dvije do 10 godina, navodno najduže 17 od početka simptoma. Prije šest godina Almina je bila kao i svaka druga djevojčica. Išla je u školu, igrala se sa svojim drugarica, dok jednog dana nije pala iz čista mira. I od tada su krenule muke njenih roditelja, od bolnica u Tešnju, Zenici, Sarajevu, Peruđi, do Instituta za rijetka oboljenja u Milanu. Nakon pretraga u Milanu, iz Engleske je stigla potvrda da se radi o lafori. Već šest godina, Almina je zbog svoje bolesti najviše u bolnici. „Prošle godine smo bili više u bolnici u Sarajevu, nego kod kuće. Sada smo već dva mjeseca kod kuće. Svaki sat vremena nešto joj dajemo, hranu, lijekove ili vodu. Nekada je moramo aspirirati svaka dva minuta. I hrana je jako skupa, jedna flašica košta 6 KM, a dnevno joj treba i do šest komada. U početku smo kupovali hranu i lijekove, ali u posljednje vrijeme Ministarstvo zdravstva Zeničko-dobojskog kantona nam dotira polovinu potrebnog iznosa za hranu, a lijekove sufinansiraju“, priča otac Amir. Almina ni minute ne smije biti sama, a dok je otac Amir na poslu, majka Jasminka se brine o kćerki. „Majci za svoje dijete ništa nije teško“, priča kroz suze Jasminka i dodaje. „Ni minute je ne smijem ostaviti samu. Ako nisam ja, uz nju je suprug ili sin Almin. Poduzeli smo sve što je u našoj moći, moramo se boriti“. U početku, za ono sa čime se Salkići bore, znali su samo njihovi najbliži. U tišini su vodili svoju borbu. Ali, nakon katastrofalne poplave u maju 2014.godine, u kojoj je stradala i njihova kuća, dobri ljudi priskočili su im u pomoć, brojne ustanove, škole, a najviše im je pomogla kampanja Udruženja teško oboljelih „Sunce“ iz Maglaja. „Dobili smo specijalni krevet i kolica od jedne humanitarne organizacije, sada nam je nešto lakše. Trenutno nam ne treba ništa, samo da se konačno otkrije lijek za laforu“, priča Amir.
Maraton je za disciplinovane, odvažne i istrajne
Petar Blažić je do Alminine bolesničke postelje došao sa crvenom ružom i olimpijskom bakljom. Donio joj je tople pozdrave porodice Gajić iz Banja Luke, majicu na kojoj su slike Almine, Milane i pokojne Tatjane te ličnu novčanu donaciju. „Pogledajte tu simboliku, Milana i Almina imaju ista slova u svojim imenima“, kaže Blažić i dodaje. „Čini se da velike farmaceutske kompanije nemaju interesa za istraživanja kako bi se otkrio lijek za laforu. Gajići su na razne načine već prikupili milion maraka za istraživanja i vjerujem da bi dr Berge Minasian iz Toronta, konačno mogao otkriti lijek za laforu. Svojim pješačkim maratonom želio sam samo skrenuti pažnju javnosti da i u BiH ima oboljelih“.
Blažić priča da su mu tokom pješačkog maratona prilazili ljudi, čestitali, a posebno toplo su ga dočekali u Jelahu, gdje je i prespavao. Kako je već dobro „zagazio“ u šestu deceniju života, pitali smo ga je li mu bilo naporno prepješačiti 126 kilometara? „Maraton je za disciplinovane, odvažne i istrajne. U maratonu uvijek idete prema cilju, a meni je cilj – pronalazak lijeka za laforu. Nisam se umorio, zdravlje me služi, jedino su mi noge u žuljevima“, odgovara Petar.
Petar je veliki čovjek!
„Petar je veliki čovjek i humanista. Nisam mogao da vjerujem da će doći pješice iz Banja Luke. Malo ko bi učinio tako nešto za dijete koje ne poznajete, koje vam nije ništa“, dodao je Amir. Uz jedno ljudsko ‘hvala’, Amir je Petru uručio i zahvalnicu, koja će ga još godinama podsjećati na njegov podvig – pješački maraton od Banja Luke do Maglaja za oboljele od lafore – Milanu Gajić i Alminu Salkić.
Za konkurs