intoksiniran predosadnom pojavom
čovjeka koji je za sebe smatrao
da je povukao boga za muda
a ustvari je bio zamalo muškarac
odlazim do najbliže govornice
da pozovem nju da me izliječi
od ove užasne prosječnosti
od ovog nižeg oblika života
koji ubija ono najljepše u meni
dok se trudim da ostanem normalan
praveći se da slušam sva ta njegova sjebana
preseravanja o uspjehu bogatstvu moći
masonima i sličnim kurceliznim udruženjima
koji navodno upravljaju ovim svijetom
preko čipova koji se ugrađuju u ljude
iz njegove priče zaključio sam da svake noći
svršava na Orvelovu 1984
i da mu je strah od života mnogo veći
od onog uobičajnijeg – straha od smrti…
poslije desetak minuta rekao sam mu
da se u životu više posveti onim
malo v(l)ažnijim stvarima
bez kojih si napet i narastu ti muda
jer kada njih imaš jer kada ti dolaze
jedna po jedna ili u hordama još bolje
onda sva ta priča o čipovima masonima
i sličnim kurceliznim udruženjima
postaje jedno veliko isforsirano govno
jer šta ima bolje od dobro ovlažene
stvari u koju stavljaš
svoju dobru ovlaženu stvar
Goran Veselinović
