„Kad su odvodili komuniste, nisam digao glas jer nisam komunista. Kad su odvodili Jevreje, nisam digao glas jer nisam Jevrejin. Kad su odvodili katolike, nisam digao glas jer nisam katolik. A kad su došli po mene, više nije bilo nikoga da digne glas za mene.“ Ovako je misao o vjerskoj slobodi sročio njemački pastor Martin Neimmöller.
Dan vjerske slobode je dvadeset i sedmi januar koji se u državama širom svijeta obilježava da bi se podsjetili na milione onih koji su stradali zbog svojih vjerskih uvjerenja. Ali to nije niti smije biti samo pogled u prošlost: na vrijeme koje obilježavamo kao mračni srednji vijek, koje je zbog neprosvijetljenosti naukom i civilizacijom bilo kako je bilo. To mora biti i aktivni osvrt na sadašnjost u kojoj hiljade ljudi svakodnevno doživljava negativan tretman u svojoj sredini i svojoj državi samo zbog toga što vjeruju na drugačiji ili ne vjeruju na opšte prihvaćen način.
Ukoliko mislite da danas ne postoje aktivno i pasivno suprostavljanje vjerskim neistomišljenicima , posjetite web stranicu udruženja „Forum 18″ (http://www.forum18.org). To je norveško-danska neprofitabilna humanitarna inicijativa koja se bavi sakupljanjem informacija o kršenju vjerske slobode u cijelom svijetu. Moto ove organizacije je 18. član Deklaracije o ljudskim pravima koji kaže:
„Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogosluženjem ili obredima.“
Ovo takođe uključuje i poziv na razdvajanje crkve od države, vjere i politike, sile i molive… Ali istorija, na žalost, pokazuje da su jedni religiozni u stvarnosti često stradali od drugih religioznih, a ne samo od ateista i okrutnih bezbožnih sistema. Mnogi slučajevi religioznog jednoumlja i netolerancije u prošlosti doveli su do nekih današnjih slučajeva u kojima se stalno i iznova, poput kruga krvne osvete, prepričavaju negativna iskustva iz prošlosti i poziva na nezaborav, iz kojeg se dalje širi neprihvatanje i odbacivanje svih drugačijih i različitih. U takvim okolnostima, čini se kao da nekima odgovara podjela na klanske bogove koji se nikako ne mogu pomiriti sa postojanjem drugih koji ih ne prihvataju i ne obožavaju te konstantno pozivaju u svete ratove. Sa druge strane, istinska vjera u Boga punog ljubavi koji daruje slobodnu volju još prvom čovjeku i prvoj ženi, dopušta odbacivanje, neprihvatanje, izabiranje sopstvenog drugačijeg puta (naravno uz posledice), Boga koji je prihvatio da strada za grešne, Boga koji se molio „Oprosti im jer ne znaju šta čine,“ trebala bi dovesti do takvog stava i kod sledbenike, te misli, te ideje, tog Bogočovjeka – što na žalost nije bio slučaj, jer su se mnogi krili iza simbola raspeća i ubijali neistomišljenike, misleći da tako Bogu službu čine.