Jednog dana nesto se pobrkalo.Političari su počeli da rade svoj posao časno i odgovorno,zaposleni u javnim institucijama postali ljubazni,sudovi pošteni,policajci prestali da uzimaju mito,privreda uznapredovala i cijela Evropa na počela gledati sa divljenjem.Griješim,Evropa nas nikad neće gledati sa divljenjem.Ovaj prostor ovi ljudi od davnina su u očima tih "zapadnjaka" ništa više nego mjesto gdje oni trebaju da bace kost a odnesu meso.Ali ovaj put kost im je vraćena,ljudi iz vrha su odlučno rekli ovo je naša zemlja,naši ljudi,moj komšija prijatniji i veća ljudina od pola Evrope.Za čudo drago su počeli ti "zapadnjaci" da odlaze iz Bosne i Hercegovine,neshvaćeno su gledali u one rukovodioce koji su do juče za šaku eura sijali strah i bijedu svojim sugradjanima a danas to ne radi.Začudjeno gledaju u preduzeća koja odlično funkcionišu uprkos njihovima uvjerenima da mi nista ne znamo dobro napraviti.Jos vise se iznenadise kad su se vratili kući pa na policama svojim ogromnih tržnih centara vidješe naše proizvode kvalitetnije i bolje od onih "made in EU" jer mi imamo i sirovinu bolju i ljude pametnije i uz sve to nekako smo nasli para i za mehanizaciju.Pokušaše oni onom starom isprobanom "GILE I HAMO" metodom da nas zavade,da nam govore kako ne možemo zajedno živjeti ali ga Gile udari istom onom zelenom kuglom.Evropa je u čudu i ne može da vjeruje,primiri se i pomiri sa tim da je naše drvo,naša voda i plodna zemlja dio Evrope od kojeg će u budućnosti uveliko zavisiti privredni opstanak (ne razvoj ostalo nam je da opstajemo na ovoj planeti).
Oni se začudiše a ja se probudih i ustadoh na pos'o da radim za 300 eura mjesečno.
