Pod uticajem, meni sjajne, profesorice Cubik, rado ću iznijeti svoj, nadasve, subjektivan stav. Već neko vrijeme smo u prilici da čitamo oproštajna pisma onih (ne)srećnika koji se dokopaju grane i svakim novim naslovom, moj prvi osjećaj je blaga i tupa, ali i uvijek nepozvana, ljubomora. Zašto ljubomora, kada znamo da sunce tuđeg neba ne grije kao ovo ovdje i da su tamo grki zalogaji hljeba? Zašto ljubomora, kada ti koji odlaze, ma gdje otišli, biće stranci (a stranac je uvijek građanin nižeg reda); i što je najvažnije, ma koliko dugo živjeli i bez obzira na eventualno državljanstvo, ostaće stranci? Pravdam se činjenicom da sam ipak samo ljudsko biće…
Nema potrebe da Vas bilo ko ubjeđuje da je ovdje divno i bajno, jer nije. Da li će biti gore? Sigurno, da hoće. Da li je već sada očajno? Jeste. Da li smo za to sami krivi? Više Vas jeste, nego što nije. Daleko više. Ne bih poredio Bosnu sa majkom, jer majka je uvijek jedna, ali ne bih ni sa maćehom, ipak nije u redu. Ali uvijek može biti jedan organizam, sastavljen od skupa organa, ili Vam cirka nekih 3500000 ćelija (podatak koliko nas ima je nepouzdaniji od piramide u Visokom). Da bi organizam funkcionisao kao cjelina, svaki organ, svaka ćelija, mora biti “u službi” svoje svrhe i djelovati u ime kolektiva. Da li smo sposobni za to?
Da se vratimo odlivima, više puta sam pročitao tekst gore navedenog autora i zaključak da odlaze uglavnom mediokriteti (znači, oni osrednji, bez nekog talenta) me svaki put, prosto, ubode u zjenicu oka moga. Jednostavnom logikom bi značilo da ćemo u dogledno vrijeme postati superrasa, sačinjena isključivo od mozgova, jer ovi prostodušni i srčani, nesposobni opstati ovdje, moraće otići (sa ovog svijeta ili iz ove zemlje, isto je), mozgovi će se snađu. I šta tačno potpada pod kategoriju mozgova; školska diploma, broj pročitanih knjiga, bankovni račun ili nešto sasvim treće? Tek odgovor i nije bitan, ljudi odlaze i to nesumnjivo predstavlja problem, bez obzira da li je neko fizičar ili fizikaner. I da se dohvatim fizičara, vidite, ja uopšte ne znam da imamo poznate fizičare (ali to je valjda moj propust). Šta više, od toliko inovacija, patenata i otkrića koji su doprinosili razvoju revolucije i industrije, te na koncu konca, čovječanstva, nešto mi ime “našeg čovjeka” ne pada na pamet. Nemojte sada da se pozivate na Teslu, frajer je odlio svoj mozak u Ameriku da bi došao do izražaja. Kod nas je mogao jedino skakati sa krovova, sa kišobranom. Dakle, bespotrebno mi je kategorizovati one koji odlaze, imali oni iq na nivou sobne temperature banjalučke toplane ili na nivou Jelene Karleuše, odlazak trbuhom za kruhom, boljim autom, popunjenijim pasošom,… je više stvar potrebe, nego luksuza. A i da je luksuz, zar je to grijeh? Svi smo mi gospodari svoje sudbine.
P.S. Draga prof. Cubik, plamičak u mom srcu tinja u nadi da ćete pročitati moj tekst, i samo razmisliti o njemu. Puno Vas pozdravljam!