Ne može čovijek a da se ne zapita šta je to u ljudima što ih čini toliko ograničenim i sitnim da ih ni prizor „dječaka na obali“ ne može dotaknuti. Ne treba patetisati i koristiti ljudsku tragediju za lično pranje savjesti i prikupljanje likeova na društvenim mrežama . Patetika i plitkost (usko vezane jedna za drugu, sestre blizanke tačnije) čest su gost, pa i starosjedilac na našim prostorima. Vidljivo je to najviše iz svake nove kampanje „kupujmo domaće“ i iz izljeva mržnje i bijesa (?!)svoje vremeno prema Zlatanu Ibrahimoviću. Govorim naravno o virtualnom svijetu, tačnije društvenim mrežama i news portalima, ili još preciznije o svim onim bićima (da bićima) kojima je vrhunac postojanja iživljavanje na tastaturi. Eh sad, nije balkanska patetika ni dvoličnost ono što mene tjera da se izrazim, nego okrutnost, odsutnost srca, inferiornost prema emociji ili najlakše rečeno– nedostatak ljudskosti. Ponukali su me na to komentari koji su osvitali u posljednja 24 sata na renomiranim regionalnim portalima. Zvuči nevjerovatno ali postoje ljudi kojima ne samo da „dječaka na obali“ nije žao (njima se nebi bavila dovoljno im je što moraju sami sa sobom postojati), nego postoje oni što se kao čude i bune (sa sve punim imenom i prezimenom) kako to da se samo misli na ovo dijete? A gdje su naša djeca? Aludira se naravno na ratove 41-91.i „našu djecu,tj. ljude koji su tada poginuli. Jedan komentar glasi (parafraziram):“ Da, da, jadno dijete, ali ne zaboravimo nikad našu Milicu!“ Misli se naravno na djevojčicu Milicu koja je u Srbiji poginula od Nato bombe 99. Na „drugom“ portalu komentar (opet parafraziram): „Da, da jadno dijete, ali ne zaboravite nikada Tomislava Salopeka, samo to je bitno!“. U njihovom izvrnutom univerzumu ti slučajevi nemaju veze jadan sa drugim jer „jelte“ naše žrtve su važnije i više bole. Pa kave stvarno veze „dječak na obali“ ima sa malom Milicom i Tomislavom Salopekom? Evo ja ću vam reći. IMA VELIKE VEZE SVE VAM ….. IDIOTI! Ima veze jer zbog takvih kao što ste vi desila se Milica i Desio se Salopek. Zbog vas duhovno zaostalih desilo se i ovo, desio se „dječak na obali“. Dok vi razdvajate, vi veliki vjernici, na vaše i naše (i njihove) nedužni ljudi poput „dječaka“ stradaju. Šta će se još desiti? Ko je sljedeći na redu? MAJKU VAM EGOISTIČNU, …… vas i 91 i 41, vratite se u21 stoljeće, već smo 15. godina u njemu. Vi ste krivi za Salopeka i za Milicu i za malog „dječaka na obali“. Vi i takvi kao vi. U cijelom svijetu, bez izuzetka. Sa vama i onaj „simpatični“ britanski političar koji je rekao da su za smrt „dječaka“ krivi njegovi roditelji. Baš me zanima gdje bi on držao svoju djecu da mu se mili London ruši nad glavom. Eh zato drage moje patriote i domoljubi, ljubitelji 41. I 91 evo vam prijedlog. Puške u ruke i MRŠ u šumu poubijajte se, ratujete, pregovarajte. Ne vraćajte se dok se ne dogovorite ko je dobio rat 45. I 95. Ne vraćajte se dok se ne dogovorite ko je iste te ratove započeo, dok se ne dogovorite čije žrtve su bitnije, čija vjera i nacija je bitnija i starija. Ma najbolje nemojte se više nikad ni vratit. Sumnjam da ćete takvi i ukućanima nedostajati. Ako su i oni vaši istomišljenici vodite i njih u šumu ĆAO. Normalne ljude pustite da žive i pokušaju stvorit nešto bez vas, zagađivača zraka. Nemojte više davat patetične komentare „pa koliko djece je ubijeno, zašto se oko ovog digla frka?“. Gospodo draga pogledajte svoje dijete, ili se sjetite svog djeteta kad je bilo u tom dobu. Možete li da ga zamislite u toj pozi i na tom mjestu? Samo na momenat…nije teško! Svi ljudi su bitni, sva dijeca svijeta su bitna, ovo nije izuzetak naravno ali trebalo bi da postane simbol. Simbol onoga što se ne bi trebalo više nikad ponovit. Kap koja je prelila čašu. I zato ste tužni ljudi moji. Tužni ste zbog komentara na račun tuđeg djeteta (dok slike svoje djece držite na profilnoj), nevinog stvora od tri godine. Tužni do te mjere, da normalnom čovjeku dođe kad vas sretne da vas uhvati za ramena i snažno uz urlik protrese, ali već u sljedećoj sekundi se ipak odluči da vas samo potapše lagano po ramenu i tužno pogleda. A vi ne kontate…nikad i niste, nikad ni nećete.