Za mnoge od nas VELIKA igra sasvim sigurno nije lahka-jer znamo za parodiju većine sahrana i većine života i većine metoda.
Mrtvace je lahko naći-okruženi smo njima:problem je pronaći žive. Okruženi smo mrtvima koji su na položajima moći i u svrhu održavanja te moći neophodno je da budu mrtvi. I oni i mi.
Obratite pažnju na prvog prolaznika kojeg sretnete vani na trotoaru –bezizražajne oči, hod krut –kontrolisan-čak i kosa raste na neki neispravan način u bledunjavom drustvu. Sjedim u jezgri starog grada u mom Mostaru daleko od folkerske navijacke kulture u stilu „TO SAM STO VIDIS“ i pokusavam da gledam kroz ljude. Gledam kroz ljude jer ako budem gledala NA NJIH –necu vidjeti nista i nastavicu da širim smrad umrlih duša koji me tjera na povraćanje. Ako naidzete nekad u Mostar i nekim čudom završite u ul. Braće Fejića –natjeraće vas da povratite ako se zadržite dovoljno dugo u njihovoj blizini. Da! Okruženi smo mrtvima i na položajima moći i svugdje oko nas. Mrtvi ljudi su loši lideri.
Loši lideri su i loši učitelji. To su ograničeni i glupi ljudi-jer da bi vodili mrtvu masu ti se ljudi služe mrtvim riječima i mrtvim metodama(rat je jedan od tih) . Čak i sada poslje dvadeset godina ulice su pune sirotih i gladnih-a novorođeni su ubačeni pravo u centar preostalog sranja tzv.“Bosanskog društva“. I ti naši lideri , kao pripadnici preživjelog društva, bezuslovno su ne-pokretačka snaga tačno do stepena „Ma zaboli me neka stvar za narod“. Ako im prođe(a prođe) takav stav kako treba –isplativo-oni to podmazuju nekom sitnom novčanom crkavicom tek toliko da ti več duševno mrtvi ljudi ne nestanu i fizički. Ako kojim slućajem ne prođe taj njihov stav uglavnom nije u saglasnosti sa nekom od istorija i sve se hrabro prećuti.
Najveći dio naših historija su napisali upravo takvi ljudi – napišu ti nepotrebne stvari sa velikim pojedinostima. Mala, prljava i potanka igra je to. Kako u vrhu tako u prosvjeti pa tako i u našim malim mozgićima koji svaki dan idu u škole gdje ih spremaju za INDUSTRIJE UNIVERZITETA. Bosanski univerzitet-institucija u kojoj imate brižljivo odabrane učitelje koji brižljivo odgajaju ljude da održavaju igru gornje klase, dok ešaloni donje klase čovječanstva ne budu potčinjeni. Igra je naravno podržana od strane punjenih lutki iz gornje kulturne klase…
Kod nas čovjek sa iole zdravim razumom u glavi ili ispravnim osječajem u srcu neće otići na univerzitet takvog tipa, čak i ako može sebi to da priušti. Tamo nema šta da nauči osim onoga što se desilo u istoriji . Šta se desilo u istoriji može i sam da nauči ako obiđe jedan krug oko gradskog bloka, zađe malo iz ul. Braće Fejića u stari dio grada i pogleda oko sebe.
Glavni kvalitet NAS ljudi iz mase je da pričamo o nekvalitetnim stvarima. Pretvorili smo se u đubrad koja kažu „Neka-pusti, nekad bude po njihovom“ –samo nek nas puste da dišemo.
Eto njih NAD nama braćo draga-prošlost im uvrće njihove minijaturne novonastale fakultetske mozgove koji imaju kapacitet domačice koja je zauzeta presađivanjem mušketina.
Muževi tih domačica, njihova djeca, bliži i daljni rođaci pljačkaju nekog sirotog bjednika među nama u ime močnih imena PROGRESA I PROFITA vlastitih guzica. Svi oni prokleti bili, proklinju našu državu, našu neistinitu identifikaciju, našu prljavu svakodnevnicu-našu nevidljivu svijest. Oni proklinju nas i stvaraju vlastitu umjetnost života bosanskog mrtvog čovjeka koji „vlada“ scenom.
Jebiga-imas ti danas slobodu da kažeš REŽISERU šta misliš ali on to mora da prilagodi da odgovara proceduti mrtvačkih zakona koje su napisali mrtvaci u cilju zaštite mrtvih. Niko to više u stvari i ne razumije ….proveli su u tome previše dugih nestvarnih i maglovitih godina.
A gdje da odu živi, van države? Ima mnogo preživjelih spasioca koji su ostavši zaboravili usput da spase sami sebe. Da spase sebe od mrtve umjetnosti življenja.
I tako malo puna svakodnevnicom bez cilja pisanja ispušem sebe na papiru da zaboravim na veliku igru oko sebe. Igru mrtvih nad nama živima. Živjeli!