Nakon što je proslavljena krsna slava – Preobraženje, veb stanica je izvjestila da su obilježeni datumi stradanja u Kukavicama i na Žepu. Vječna slava, pokoj, i rajsko naselje poginulim junacima.
Održana je sjednica Skupštine optšine, gdje je smijenjena zamjenica načelnika i ponovo postavljena na istoj sjednici, ali je to veb stranica sakrila od javnosti.
Počela je nova školska godina, za đak i pedagoge. Sad će i domaće zadaće, uglavnom za majke.
Mladen Mojević je, hvala Bogu i dobrim ljudima, uspješno operisan. Cijela Rogatica se tome raduje!
Majstori uvode grijanje u u zgradu Opštine. Za zaposlene će zima 2017/18 biti topla. Raskoračiće se oko radijatora i na njima grijati… „ko šta već ima da grije“ rekao bi Josip Pejaković.
Umjesto manifestaci „Dani polja krompira“ koja promoviše proizvodnju ove za nas najznačajnije poljoprivredne kulture i „borički krompir“ kao zaštićenu robnu marku, najkvalitetniji proizvod koji se iz Rogatice nudi regionu, održani su „Dani polja silažnog kukuruza“. Ne treba biti nikakav ekspert pa znati da Semberci nikad neće „ni dovikati“ boričkom krompiru, a Romanijci semberskom kukuruzu. Borike je Bog stvorio za krompir, a Semberiju za kukuruz. Promovisanje proizvodnje kukuruza kod nas je najobičnija budalaština. Posebno kad se sve to radi samo zato što ni jedan proizvođač krompira nije odani član vladajuće političke opcije kao što je to ovaj uzgajivač kukuruza.
Mali eksurs-anegdota: kažu da se svojevremeno Tito, vozikajući se čamcem, oduševio Smederevom*. „Ti bokca, kaj je tu krasno, čime se je ovdje najbolje bavit'“ pitao je Drug Stari. „Grožđem, ovdje uspijeva odlično grožđe“ rekao je neko. Vremešni Tile već je imao problema sa sluhom pa nije dobro dočuo: „Gvožđe, zakaj mi ranije niste to rekli, odmah da se ovdje gradi željezara“! I tako je, po direktivi, ponikla željezara u Smederevu. Usred ravnice i vinogradnih brežuljaka, u obilju vode, bez ijednog rudnika željezne rude u blizini.
Bojati se da i u Rogatici, direktivom, ne zabrane sijanje krompira. A narede da se sije crveni kukuruz. I malo krompira, za lokalnu uporebu. Isključivo crvenog, žuti i bijeli ništa.
Idemo dalje, da vidimo kakve su nam još informacije plasirali.
Srednjoškolci su otputovali na ekskurziju. Vratiše li se? Ako su nas informisali da su otputovali, red bi bio da nam kaži i jesu li se vratili i kako im je bilo.
Vikipedija je vikipedijala u Rogatici, neka je.
Nestajalo je vode, to kod nas i nije nikad vijest.
Sve je ovo lijepo i fino, odnosno nešto jeste lijepo i fino nešto nije, ali…
Šta su radili opštinari ovih mjesec dana, od 18. avgusta do 18. septembra??
Za šta smo im, tegleći na brentama za 1 marku i nešto jače po satu, radeći po prodavnicama po 10-12 sati bez slobodnog dana, obarajući šumu za platicu koja nije ni blizu realne… otkidajući od usta, izdvojili preko 120.000 KM za njihove plate. Šta smo mi dobili od njih za te pare?
Šta su radile svekrvine snajke, pa njihove prije i majke, pa savjetnici, pa zavjetnici, savjetnici savjetnika, saradnici, stručni i nestručni, pa ostali prevaranti i neradnici, neznalice, kuvari na privremenom radu u SO, njihovi zamjenici, pa zamjenici njihovih zamjenika, kakvim djelatnostima su se bavili privreda i društvene djelatnosti u penziji, pa brojne načelnice-treptačice, pisarice-klimačice, pečatarice, šta su finansirale i koga su finasirale finansije, koga i šta je urbanizovao urbanizam, šta su inspekcijale inspekcije… šta je radilo oko 100 stranačkih uhljeba u žutoj zgradi u Rogatici u proteklih mjesec dana, a da smo mi građani od toga imali neke korsiti?
Je li naših preko 120.000 KM koje smo im dali za plate potrošeno najkorisnije, za zadovaljavanje naših zajedničkih potreba?
Ili ništa nisu radili, ili ne umiju da nas o tome informišu? Ili i neće i ne znaju? Ni jedno ni drugo!