Svako radi po nahođenju svome, a samo vaš Gospodar zna ko na Pravoj Stazi je! (Kur'an)
Pitanje morala je staro koliko i ljudski rod. Naime, stvaranjem čovjeka, jedna od darovanih mu blagodati je bio – moral. Svi božanski naputci čovjeku, koji su distribuirani putem glasonoša Božje Riječi ( a kojih je bilo preko 124 000), su prožeti moralno – etičkim porukama, instrukcijama i savjetima. Istina vjere u sebi nosi moralnost – čistoću. Svi dogmatski, pravni i drugi sadržaji bi bili besmisleni ukoliko ne bi bili moralno-etički kompatibilni. Glasonoše Božje Riječi, počevši od blagoslovljenog Adema, potom Nuha, Ibrahima, Musa, Isa, do Hvala, kao i oni čiji bivstvovani hodogram se pronašao između Stupova Poruke Božje, su bili hodajuće moralne vertikale. Dapače, zbog čistoće Poruke koja je mogla biti ucjepljena u blagoslovljena, čista, poslanička tijela, dragi Bog ih je odlikovao i učinio moralnim paradigmama, odnosno modelima moralne identifikacije.
Svo-vremenski moralni uzor
Za razliku od svih Poslanih, Pečat Božje objave – blagoslovljeni Hval je učinjen trajnom moralnom paradigmom za sve ljude, do konačnosti Ovo-svjetovnoga Dana: Vi u Poslaniku islama imate svo-vremensko-kipuću ideju i uzor u moralnosti, …jer je On na najvećoj razini moralne čistoće, veli Bog kroz posljednju Objavu. Dakle, Muhammed, neka je Božji mir na njega, predstavlja neiscrpni moralni zdenac s kojeg trebaju piti sve duše koje su pouzdane u postojanje dragog Boga, i koje žele okrijepiti svoju moralnost koja se, uslijed raznih čimbenika, nerijetko transformira u potpunu svoju suprotnost.
Čitajući kur'anske svo-vremenske poruke, vidimo da Bog će čovjeka, to stvorenje u kojem su suksirani najprofinjeniji duhovni nektari, i koje je stvoreno u najljepšem skladu (ahsan at-taqwim), povratiti u stanje najniže vrijednosti, osim onih koji su pouzdani u Božje postojanje i koji svoje pouzdanje verificiraju kroz činjenje kreposnih, Bogu ugodnih- a društveno korisnih- djela.
Također, Bog nam na više mjesta kroz Kur'an ukazuje da propast jednog naroda (civilizacije) nije uzrokovana nepismenošću, industrijskom nerazvijenošću, nego upravo – moralnom izobličenošću. Pojava amoralnosti, korupcije, nepotizma, su „vjerni“ navijesnici propasti jednog društva. Čitajući povijest, mogli smo vidjeti da početak slabljenja i pada jedne civilizacije započinje kada su glavešine (za)počele se odavati „slatkim“ porocima, vinu i ženama…
Više pročitajte na: http://harisislamcevic.ba/dvojni-moral-paradigma-suvremenog-doba/