Najgluplja tema na konkursima uvijek mi je bila “Da sam ja neko”.
Dosta je sto nas drustvo omalovazava, etiketira u svakom pogledu, nego sad treba i da zamisljam da sam ja Neko, a uapravo sam, šta, Niko? Nisam znala da se ljudi dijele na one koji su Neko i one koji su Niko… O, pa ne, pardon, znala sam. Jeste. To naučite već do šesnaeste godine. Samo nisam to još uvijek prihvatila. Niti ću.
Kod mene su svi Neko, imam jednu osobu koja je sve u svemupa se zove Sve, ali to svakako ne odgovara ovoj temi. Ova tema je više kao predizborna politička kampanja. Malim ljudima ćemo dat’ priliku, nek jedan obični maleni Niko zamisli da je Neko makar papiru.
E pa eto, ja se trudim bit Neko u svom životu svaki dan. A da sam ja zapravo Neko, kog su ti ljudi koji odredjuju ko ce da bude Neko a ko Niko odredili da budem, dvije stvari bih uradila.
Svi bi bili Neko i svi bi voljeli i imali svoje Sve, voljeli bi onako kako ja volim moje Sve, a imali bi ga onako kako ja to nemam… to ćemo sve staviti u vitičastu zagradu, kao prvu stvar.
A druga stvar… ova tema se više ne bi forsirala na konkursima, da sam ja izvjesni Neko.
I eto, ovaj konkurs je samo još jedan pokušaj običnog smrtnika, Nikog, da postane Neko i da to uradi na najljepši mogući način, a to je radeći ono što voli.
– tekst za konkurs “Da sam ja neko”