Naime, 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske podnijelo je
29. septembra 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za
ocjenu usaglašenosti „svih zakona i ostalih opštih pravih akata
usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od
njegovog konstituisanja poslije izbora 2014. godine“ sa Ustavom Bosne i
Hercegovine. Također, podnosioci zahtjeva su zatražili donošenje
privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje tih zakona i ostalih
općih pravnih akata, kao i da se zabrani rad Doma naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine sve dok se u njemu ne ostvari
konstitutivnost Srba u punom kapacitetu, a sve do donošenja konačne
odluke Ustavnog suda o zahtjevu.
Podnosioci zahtjeva, između ostalog, smatraju da osporeni zakoni i
drugi opći akti usvojeni u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon izbora
2014. godine nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (posebno
alinejom njegove Preambule koja glasi: „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao
konstitutivni narodi u zajednici s ostalima, i građani Bosne i
Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine“) iz razloga što
nakon izbora održanih 2014. godine Dom naroda Parlamenta FBiH, prema
apelantovim navodima, nije konstituiran onako kako to propisuje Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, umjesto 17 delegata iz srpskog
naroda, kako je to propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine,
trenutno Klub delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH čini
13 delegata. Četiri delegatska mjesta u Klubu srpskog naroda nisu
popunjena.
Podnosioci zahtjeva, također, navode da zbog nepopunjenosti Kluba
srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH u punom kapacitetu delegati
iz reda srpskog naroda nisu u mogućnosti pokrenuti mehanizam zaštite
vitalnog nacionalnog interesa. Podnosioci zahtjeva, osim citirane
alineje Preambule Ustava, ne ukazuju eksplicitno na odredbe Ustava Bosne
i Hercegovine za koje smatraju da su povrijeđene.
Stoga je Ustavni sud u konkretnom predmetu ispitao da li je zbog
načina na koji su doneseni osporeni zakoni prekršeno ustavno načelo
zabrane diskriminacije, imajući pri tome u vidu svoju praksu zauzetu u
Odluci broj U-5/05. Pri tome, pored ostalog, Ustavni sud je imao u vidu i
alineju Preambule Ustava Bosne i Hercegovine na koju su se referirali
podnosioci zahtjeva.
Ustavni sud smatra da nisu postojale bilo kakve ustavne niti zakonske
prepreke da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH,
kao i da je delegatima Kluba srpskog naroda bilo omogućeno da pokrenu
mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u okviru postojećeg
broja delegata iz reda srpskog naroda.
Ustavni sud BiH je zaključio da su osporeni zakoni doneseni u skladu
sa odredbama člana II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine, kao i članom 5. stav 1. tačka c) Međunarodne konvencije o
uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Ustavni sud BiH, između
ostalog, smatra da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz
Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH,
te da Klubu delegata srpskog naroda nije onemogućeno ostvarivanje prava
na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Shodno
tome, Ustavni sud BiH zaključuje da Klubu delegata srpskog naroda nije
onemogućena jednakost u uživanju političkih prava, kao i da u Domu
naroda Parlamenta FBiH nije dat privilegiran položaj nijednom od
konstitutivnih naroda, a ni Ostalima, odnosno da ne postoji sistem koji
rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa.
Ustavni sud zapaža da u Federaciji BiH ne postoji ustavni ni zakonski
mehanizam koji bi garantirao popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH
brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih određenim
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da upravo to ostavlja
mogućnost da ne bude izabran utvrđeni broj delegata iz bilo kojeg
konstitutivnog naroda i Ostalih. Međutim, ističe da nijednom od
konstitutivnih naroda nije dat privilegiran položaj, odnosno ne postoji
„sistem koji rezerviše sve javne položaje samo za pripadnike određenih
grupa“, nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava. Međutim,
Ustavni sud BiH naglašava da to, u svakom slučaju, ne oslobađa
nadležne vlasti od potrebe da pronađu mehanizam koji će osigurati
konstituiranje Doma naroda Parlamenta FBiH u punom sastavu.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na današnjoj plenarnoj sjednici,
između ostalog, odbacio kao nedopušten zahtjev Mladena Bosića,
predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Odluke o usvajanju Jedinstvenog
programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u
Bosni i Hercegovini 2013. godine i Jedinstvenog programa obrade podataka
popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013.
godine zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za
odlučivanje.
Prije prelaska na razmatranje dnevnog reda današnje 102. plenarne
sjednice, svečanu izjavu pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine dao je
sudija Giovanni Grasso (Republika Italija) koga je predsjednik Evropskog
suda za ljudska prava, u skladu sa ovlaštenjem i uvjetima iz člana VI
1. a) Ustava Bosne i Hercegovine, imenovao na mjesto sudije u Ustavnom
sudu Bosne i Hercegovine nakon što je sutkinji Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine Constance Grewe zbog navršenih 70 godina života prestala
sudijska funkcija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.