Kada prepreke djeluju nesavladivo, u priču ulaze ljudi koji odbijaju prihvatiti da rješenje ne postoji. Dragoslav Šinik, dugogodišnji humanista i predsjednik Udruženja za pomoć osobama sa smetnjama u razvoju (MNRL) iz Gradiške, godinama pomjera granice solidarnosti na Balkanu.
Dana 25. avgusta u 10.00 časova, Šinik kreće u novi, do sada najzahtjevniji lični poduhvat – sa Novog Beograda (Blok 45) otisnuće se drvenim čamcem, koristeći samo jedno veslo, na put dug čak 478 kilometara, sve do izletišta u selu Gašnica kod Gradiške. Cilj je prikupljanje sredstava za kupovinu novog kombija koji je Udruženju neophodan za svakodnevni prevoz djece i mladih sa smetnjama u razvoju.
Za mnoge porodice djece sa smetnjama u razvoju ovaj kombi znači lakši odlazak na aktivnosti, preglede, terapije i druženja, ali i veću sigurnost i dostupnost podrške koja im je svakodnevno potrebna.
Ovaj poduhvat odvija se pod već prepoznatljivim regionalnim sloganom „SVI SMO MI DIO VAS“, koji godinama okuplja stotine porodica, volontera i udruženja iz cijelog regiona na tradicionalnim druženjima u Gradišci.
“Nikada još niko nije drveni čamac veslao uzvodno ovom dionicom. Planiram da dnevno prelazim 15 kilometara. Polazak je predviđen sa ušća Save u Dunav. Sav prihod od sponzorstva, reklama i poziva na humanitarni broj biće humanitarnog karaktera za djecu sa smetnjama u razvoju.”
Svi ljudi dobre volje koji žele podržati Dragoslava na ovom putu i direktno učestvovati u kupovini vozila mogu to učiniti pozivom na humanitarni broj 1434. Broj ostaje aktivan do 30. septembra 2026. godine, a svaki poziv je korak bliže sigurnom prevozu i boljim uslovima za najranjivije članove našeg društva.
Žiro-račun za pomoć Udruženju za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Gradiška: 5620100000081582
Empatija bez granica: Od pomaganja migrantima do spasavanja života u pandemiji
Šinikov humanitarni rad nikada nije bio uokviren formalnostima, već čistom empatijom prema čovjeku u nevolji. Javnost i mediji zapamtili su nesvakidašnji gest iz 2019. godine kada su mu migranti provalili u vikendicu. Umjesto gnjeva ili pozivanja policije, Šinik ih je nahranio, zbrinuo i kupio im neophodne lijekove, dokazavši po ko zna koji put da za njega nevolja nema ime, naciju ni status.
Njegova sposobnost da u najtežim trenucima ujedini ljude došla je do punog izražaja i tokom pandemije koronavirusa. Zbog zatvaranja granica i prekida lanaca snabdijevanja, mnoge porodice u Bosni i Hercegovini koje imaju djecu sa smetnjama u razvoju suočile su se sa dramatičnom nestašicom pojedinih lijekova koji su im svakodnevno neophodni za život.
Rješenje je ponudio upravo Šinik, koji je za samo deset dana umrežio na stotine ljudi – od roditelja djece, vozača kamiona, radnika Euroexpresa, preko prijatelja i poznanika, pa sve do ljudi koji su sasvim slučajno naišli na njegove objave na društvenim mrežama. Cilj je bio samo jedan – nabaviti i dostaviti neophodne lijekove u svaki kutak BiH.
Rezultat te organizacije bio je zadivljujući – za samo sedam dana, zahvaljujući ovim ljudima, čak 110 lijekova iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije stiglo je na svoja odredišta. Porodicama nijedan lijek, kao ni dostava, nisu naplaćeni. Mediji su tada detaljno pratili i njegovu borbu za dječaka Arslana i nabavku terapije Kineret, kada je iznova preuzeo ulogu države i spriječio najcrnji scenario.