Kraj maja i početak juna je vrijeme u
kojem srednjoškolci maturom završavaju svoje četverogodišnje putovanje. Nakon
zvaničnog dijela proslave, slijedi maturalna proslava, svojevrsni afterparty
koju će učenici pamtiti čitav svoj život.
Maturalnu proslavu, odnosno
afterparty, učenici najčešće organizuju sami te uglavnom zakupe prostor nekog
od lokalnih klubova uz svirku i nastup uživo nekog od pjevača iz zemlje ili
regije.
Maturanti iz Treće gimnazije maturu su
proslavili 18. maja u sarajevskom klubu Barlotti, a za njih je pjevao Armin
Bijedić, učesnik muzičkog showa Zvezde Granda.
“Za izbor pjevača i lokacije se
nije složila baš cijela generacija, ali budući da jeste većina, onda se manjina
priključila većini. Inače ne slušam tu muziku, ali sam nekada primoran jer se
samo takva muzika i pušta u našim klubovima”, kaže Benjamin Dedić iz Treće
gimnazije.
Gimnazijalci iz Prve gimnazije su
maturu proslavili 18. maja u klubu My Face uz nastup Mirze Šoljanina. Nakon
izvedbe autoskih pjesama, učenici su od pjevača zahtijevali da pjeva narodne.
“Sve je organizovala grupa od
nekoliko ljudi, a mi ostali smo samo bili tu da dostavimo određenu sumu novca.
Nisam baš fotkala atmosferu, više sam jedva čekala da napustim objekat”,
kaže kroz smijeh maturantica Hana Zrno i dodaje kako privatno ne sluša takvu
vrstu muzike, već voli rock, klasiku, pop, r'n'b, tehno, zabavnu, uglavnom, raznolike
žanrove i sve osim “cajki”.
Učenici Druge gimnazije matursku su
večer pak proslavili uz bh. pjevača narodne muzike Semira Cerića Koketa, a ova
je informacija izazvala reakcije negodovanja među pojedinim učenicima i
njihovim roditeljima.
“Mi plaćamo, pa mi i biramo”
Emina Hadžimuhamedović, učenica Druge
gimnazije, kaže kako nije zadovoljna ovim muzičkim izborom, te kako je o izboru
pjevača odlučila grupa nekoliko učenika, kojoj se priklonila većina.
Njena majka, Amra Hadžimuhamedović kaže
kako je za izbor muzike odgovorna gimnazija u koju učenici idu. Smatra da,
ukoliko su maturanti odabrali određenog pjevača koji nije primjeren takvom
događaju, to znači da gimnazija nije uradila dobar posao i nije ih spremila za
to da budu budući zreli intelektualci.
“Škola ih sprema da ‘piju
danima’, kako Koke predaje lekciju zrelosti. To je maturska večer za učenike
Druge gimnazije, bez obzira na to ko plaća. Ta izjava ‘Mi plaćamo, pa mi
biramo’ meni liči na ono kad roditelji zlostavljaju djecu, a oni koji to
gledaju kažu: ‘Njegovo dijete, njegove metode’. Na taj afterparty, koji bi
trebao biti pamćen cijeli život, moje dijete nema pravo. Neće da sluša Koketa,
neće da plaća mentalno zagađenje i nikako nije “nafurana Sarajka”.
Adila Salibašić, profesorica Bosanskog
jezika i književnosti u Drugoj gimnaziji pojašnjava kako škola nije imala
nikakve veze sa dovođenjem ovog pjevača. Ističe kako on ne nastupa u dijelu
koji je oficijelni, kako je nastup dogovoren u privatnoj organizaciji učenika
te kako profesori nikako nisu mogli utjecati na to, budući da se učenici brane
argumentom “Mi plaćamo, pa mi i biramo”.
“Nažalost, takvo je vrijeme.
Škola pokušava uraditi šta može, npr. maturantima posljednji dan škole (tzv.
Veliko zvono) zakupimo Dom mladih, a oni se zadrže 20-ak minuta i onda odu u
Kvin koji im je odmah kod škole, gdje puštaju te cajke i tamo se opijaju (ne
svi, ali jedan dio da; ostali idu za njima, nažalost). Jedne godine su nam na
maturskoj svirali Blavorsi (pokušaj da maturska večer zaista bude u skladu sa
imidžom Druge), a onda je sala u 11h ostala prazna – većina je otišla na Bazene
gdje svake godine neko nekome razbije glavu u sveopćoj tučnjavi”, kaže
Salibašić.
Veću odgovornost od roditelja imaju mediji
Ova profesorica smatra kako je na širenje
ovakve vrste muzike među mladim ljudima utjecala popularnost raznih reality
showova i emisija poput Zvezda granda, koje takvu muziku afirmišu.
“To je trend koji se javio nakon
rata i prisutan je u manje-više svim školama. U pitanju je jedna društvena
pojava koja predstavlja veliki problem i ništa se ne radi po tom pitanju da se
to promijeni”, kaže Salihbašić i dodaje kako problem više i nije u samoj
muzici, već činjenici da uz takvu vrstu muzike idu i određeni načini ponašanja,
oblačenja i stvari koje su znatno veći problem od samog odabira muzike.
Odgovornima za ovakvo ponašanje mladih
ljudi smatra medije i smatra kako su upravo mediji ti koji bi trebali povesti
više računa o tome.
“Mediji u svojim programima
nemaju nikakvu edukacijsku notu. Ako ona i postoji na državnim televizijama,
onda je minimalna i to su vrlo ružni termini koji nisu gledani. Mediji su ti
koji diktiraju standarde , a vrlo često su roditelj i nemoćni u borbi protiv
toga. Oni, koliko god da se trudili promijeniti to, društvo je ipak to koje ima
puno veći uticaj”, kaže Salihbašić.
Profesorica Adila Salibašić navodi
kako godinama ulaže posljednji atom snage da nagovori učenike i učenice da
rezervišu neki pristojan kafić i muziku i često joj uspije, no ističe kako su
oni kao profesori manjina.
“Dovoljno je reći da nas zbog
ovakvih stavova prema muzici, negodovanju protiv ovakvih iskrivljenih
društvenih standarda i sl. počesto doživljavaju kao ‘nafurane Sarajke koje
nešto kao hoće’. Tužno i nemoćno se svako od nas osjeća. Prvenstveno je krivo
društvo koje generiše takve vrijednosti. Dovoljno je pogledati ko puni Zetru i
spoznati kolika smo mi manjina”.
Izvor klix.ba