To je omogućeno prošle sedmice kada je nakon Doma naroda i
Predstavnički dom Federalnog parlamenta usvojio zakonske izmjene koje je
iniciralo Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika
Federacije BiH, a izradilo Federalno ministarstvo zdravstva.
– Prihvatajući inicijativu udruženja, sada je Zakon izmijenjen na
način da je dozvoljeno uzimati organe i tkiva sa umrle osobe radi
presađivanja u svrhu liječenja pod uvjetom da se darovatelj za života
nije tome protivio u pismenom obliku – izjavila je Feni sekretarka
Federalnog ministarstva zdravstva Snježana Bodnaruk.
Na taj način je umjesto dosadašnjeg „informiranog pristanka“ uveden
„pretpostavljeni pristanak“, kako bi se, ističe Bodnaruk, proširio krug
mogućih darivatelja, što u konačnici vodi većim šansama da se osigura
odgovarajući organ za potrebe transplantacije.
Zakon se zasniva na primjeni načela koristi za zajednicu i javnog
interesa, pri čemu je uvaženo i načelo dobrovoljnosti to jest slobodno
izražene volje svakog pojedinca.
To znači, navodi Bodnaruk, da se osoba očituje o nedavanju
saglasnosti odnosno o odbijanju darivanja organa i tkiva u svrhu
liječenja nakon smrti.
– Pisanu izjavu o nedarivanju organa i tkiva punoljetna osoba,
sposobna za rasuđivanje, daje izabranom liječniku primarne zdravstvene
zaštite ili nadležnom ministarstvu zdravstva odnosno Federalnom
ministarstvu zdravstva. U slučaju da je osoba slijepa, gluha, nijema ili
gluhonijema pisanu izjavu daje uz prisustvo dva svjedoka uz pomoć
zakonskog zastupnika odnosno staratelja – obrazložio je Feni predsjednik
Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH
Tomislav Žuljević.
Zakon je definisao i to da se pisana izjava o nedarivanju organa i tkiva može opozvati u svakom trenutku.
Primjenom Zakona, dodaje Žuljević, bit će uspostavljen registar osoba
koje nisu saglasne sa darovanjem organa i tkiva poslije smrti.
– Do uspostavljanja tog registra dovoljno je uzimati organe i tkiva
sa umrle osobe radi presađivanja u svrhu lijećenja samo uz pisani
pristanak bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta,
roditelja, punoljetnog brata ili sestre umrle osobe. Nakon uspostave
registra bit će dozvoljeno uzimati organe i tkiva uz pisani pristanak
bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja,
punoljetnog brata ili sestre umrle osobe i to u slučaju kada izjava
darivatelja o nedarivanju organa i tkiva nije uvedena u registar – rekao
je Žuljević.
Navedeni pisani pristanak je obavezan u slučaju kada je izjava
darivatelja o nedarivanju organa i tkiva uvedena u registar, a nakon
njegove smrti postoji potreba za darivanjem njegovih organa i tkiva.
Ovim se rješenjima u Federaciji uspostavlja mješoviti sistem –
pretpostavljeni pristanak i pristanak obitelji – usuglašavanje Zakona i
Kodeksa ponašanja liječnika.
U većini evropskih zemalja na snazi je pretpostavljeni pristanak jer
se pokazalo najučinkovitijim i najpraktičnijim rješenjem budući da se
time povećava mogućnost za liječenje transplantacijom.
– Nadamo se da će Federalno ministarstvo zdravstva na temelju ovog
Zakona napraviti određene pravilnike. Moramo biti svjesni da se neće
ništa događati ako svi zajedno ne napravimo napor u smislu edukacije
stanovništva – promoviranja darivanja organa. Tu prvenstveno mislim na
Donorsku mrežu koja je revitalizirana prije pola godine. Tek tada će
Zakon imati pravu svrhu – rekao je Žuljević.
U Federaciji je oko 2.000 ljudi na dijalizi, a oko 200 ljudi je na
listi čekanja, što govori da se mora povećati broj ljudi na listama
čekanja odnosno obrade ljudi koji su na listama čekanja, koje se nalaze
pri Centru za transplantacijsku medicinu u Federalnom ministarstvu
zdravstva.
– Naša procjena je da bi to moglo biti blizu 800 ili 900 pacijenata
samo bubrežnih bolesnika, koji su trenutno na hemodijalizi – ističe
Žuljević navodeći da liste srčanih i jetrenih bolesnika nisu ažurne.
S obzirom da svi pacijenti trebaju imati istu šansu bilo da dolaze iz
Sarajeva, Zenice, Mostara….pacijenti se na listama vode pod šiframa.
– Znači nema nikakve protekcije. Kada osoba umre iz Jedinice
intenzivnog liječenja tipizira se njeno tkivo, upoređuje se sa
pacijentima na listi čekanja koji su pod šifrom. Kada se ustanovi da
određenoj šifri odgovara tkivo tipizirane umrle osobe, onda se šifra
otvara i ta se osoba zove na transplantaciju. To mi pacijenti koji
čekamo, zovemo „najvažniji poziv u životu“. Zato ovaj proces ne može
biti „naštiman“ kako se često spominje u javnosti – poručio je
predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH
Tomislav Žuljević.