U pozadini se dešavala ozbiljna finansijska kriza i
budžetska nelikvidnost, dalje siromašenje građana, ogromna nezaposlenost,
polarizacija društva, pokorno ispunjavanje zahtjeva MMF-a i čekanje na
odobrenje novih kredita.
U Centrima civilnih inicijativa (CCI) navode da je Narodna
skupština Republike Srpske, poslije građana, najveća žrtva predizborne kampanje
za lokalne izbore, odnosno višemjesečne fokusiranosti političkog establišmenta
na ove izbore, zbog čega je bilo ugroženo normalno funkcionisanje institucija.
Praktično se tri mjeseca nije radilo, godišnji odmori su
iskombinovani sa stranačkim obavezama u predizbornim kampanjama, uz
zanemarivanja redovnih obaveza poslanika Skupštine, za koje su izabrani i za koje su
plaćeni.
Prema istraživanju CCI-a epilog je ozbiljan pad i
intenziteta rada i produktivnosti Skupštine u 3. kvartalu 2016. Godine.
“Broj održanih zasjedanja je sveden na četvrtinu iz
prethodnog kvartala, sa 15 u drugom kvartalu na 4 u trećem, a broj razmotrenih
mjera na šestinu, sa 59 mjera u drugom kvratalu palo se na svega 10 u trećem.
Posljedice zanemarivanja svojih osnovnih obaveza, od strane skupštine, najteže
su u zakonodavnoj sferi, kao ključnoj obavezi narodne skupštine. Sa 20
usvojenih zakona i još 11 prihvaćenih u nacrtu, što je bio rezultat Skupštine u
drugom kvartalu, palo se na svega 1 usvojen zakon u trećem kvartalu”, rekao je
Željko Ninković iz CCI-a.
Posljedica tromjesečnog nezasjedanja Skupštine je da su
ukupni rezultati ove institucije u prvih 9 mjeseci 2016. godine najlošiji u
posljednjih 6 godina.
“102 razmotrene mjere u prvih 9 mjeseci 2016. za 70 je manje
od prošlogodišnjeg rezultata, a za 80 od rezultata u prvih 9 mjeseci.
Ozbiljnost problema najvidljivija je iz podataka o realizaciji obaveza
planiranih programom rada. Od 95 zakona čija je realizacija planirana u 2016.
godini, Skupština je u četvrti kvartal ušla sa 57 ni u kom obliku razmatranih i
još 15 na kojima je tek započela posao. Što znači da za 9 mjeseci nije
finalizirala ni četvrtinu za ovu godinu planiranih zakonodavnih obaveza” naveo
je Ninković.
Posmаtrаjući, ukupаn broj mjerа reаlizovаnih u Skupštini, u
posmаtrаnom periodu, njih 12 odsto spаdа u mjere koje mogu uticаti nа
poboljšаnje kvaliteta života grаđаnа.
Ipak, ovoliki nerad nije bio problem za dvije trećine
poslanika koji su profesionalizovali svoj status i primaju punu platu po ovom
osnovu, čija je prosječna visina oko 3000 KM. Dok ostali poslanici primaju
„mjesečnu naknadu“ od 1785 KM, pri čemu, na svojim profesionalnim radnim
mjestima primaju punu platu za poslove i funkcije koje obavljaju.
Vlada RS, za razliku od Narodne skupštine, u predizbornom je
periodu redovno održavala sjednice. Ipak, iako ne tako ozbiljan, kao kod
skupštine, u trećem kvartalu se desio i pad produktivnosti Vlade, a većina
mjera realizovanih na sjednicama Vlade RS, u posmatranom periodu, su,
očekivano, dnevno-operativnog karaktera.
Prema riječima Željka Ninkovića, različite informacije, rješenja,
odluke, saglasnosti I izvještaji, predstavljaju 78% svih na Vladi, u ovom
periodu, razmotrenih mjera.
“U posmatranom periodu, 106 rješenja i 57 izvještaja se
odnosilo na odobrenja i izvještaje sa službenih putovanja. Što znači da se
službenim putovanjima bavi 8,3 odsto od ukupno, u posmatranom period,
razmotrenih mjera. S druge strane, zakoni, kao posebno važne mjere, kojima se
sistemski uređuju neke stvari i koje mogu dugoročno uticati na kvalitet života građana,
bili su predmetom razmatranja 67 puta, odnosno, predstavljaju 3,4 odsto od
ukupnog broja mjera koje je Vlada RS razmatrala na sjednicama. Dok strategije,
u ukupnoj masi razmotrenih mjera, zauzimaju tek 0,6 odsto”, rekao je Ninković.
Ruku na srce, zašto bi se vladajući drugačije i ponašali kad
to od njih niko i ne traži. Na prvu, izgleda da je svima sve potaman. Ne bune
se radnici, studenti nemaju nikakvih problema, akademska zajednica se zabila u
svoj tor, stari su se pomirili sa stanjem i svojom sudbinom, a mladi ne znaju
za bolje. Na kraju, zašto bi ministri ili poslanici bili ti koji će sami sebi
stajati na žulj.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi da je i više nego
primijetan ogroman nerad institucija, a posebno Vlade RS i odsustvo bilo kakvih
kompletnih aktivnosti na svim poljima, što je prema njegovom mišljenju pogubno
za sve građane.
“Ako Vlada RS ovako nastavi, nećemo morati dugo da čekamo da
osjetimo posljedice. Vrijeme naplate računa za nerad i odsustvo revizije i
realizacije budžeta dolazi početkom zime, kada se mora pripremati novi budžet i
vidjeti šta je isplaćeno, a šta nije. U toj metodologiji, naša Vlada je
preskočila mnogo toga, a izgleda da će tako i nastaviti. Terenutno, Vlada bi
trebalo da vidi kakve su joj obaveze i šta nije isplatila. Tako bi se trebalo
rebalansom budžeta dati na znanje šta se ne može izmiriti, ali Vlada RS,
nažalost, radije odlaže suočavanje sa realnošću, odnosno neplaćenim računima, i
te svoje obaveze prebacuje na sljedeću kalendarsku godinu i budžet, što je
nedopustivo”, ističe Pavlović.
Bilo kako bilo, ono što je sigurno jeste da podaci o
ovolikoj neaktivnosti najviše zakonodavne i izvršne vlasti u Republici Srpskoj
neće iznenaditi baš nikoga, a još manje će pogoditi ministre i poslanike koji
godinama ne rade ništa. Jer na kraju, ako smo za sve ove godine nešto naučili
to je da naporan rad i institucije ne idu ruku pod ruku.