Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić krajem decembra je
kazao kako je potpuno jasno da od bloka 7 Termoelektrane Tuzla neće biti ništa.
“Priželjkujem
vrijeme iz prethodnog mandata kada smo svaki mjesec imali obavijesti od
rukovodstva rudnika o oborenim rekordima u proizvodnji u tonama uglja. Svjestan
sam da je, u međuvremenu, smanjen broj ljudi koji rade i prepolovljena količina
iskopanog uglja. Naravno, da bismo održali energetski sistem moramo kupovati
ugalj izvan Koncerna Elektroprivrede BiH”, rekao je Nikšić.
Termoblokovima
se bliži kraj, a alternative ni na vidiku
Podsjetimo,
blok 7 Termoelektrane Tuzla bio je zamišljen kao blok koji bi trebao da
zamijeni zastarjele blokove, i koji će da ponudi bolju proizvodnju.
Za projekat
izgradnje ovog bloka, Elektroprivreda BiH je 2020. godine uplatila 214 miliona
KM avansa kineskim partnerima koji su trebali biti izvođači radova. Uložen je
novac i u pripremne radove, tako da je cifra dostigla i 300 miliona KM. Mnogi
kažu da je realna opcija da u jednom momentu slučaj završi na međunarodnoj
arbitraži, ukoliko jedna od strana jednostrano raskine ugovor koji je ukupne
vrijednosti 1.4 milijarde KM. Sredinom 2020. godine objavljeno je da je rok za
završetak radova 56 mjeseci.
Bivši direktor
Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić smatra kako se ne smije odustajati od
bloka 7. Ističe kako će Federacija BiH za nekoliko godina, nakon što se ugase
postojeći termoblokovi, postati uvoznik električne energije, jer nisu osigurane
alternative u obnovljivim izvorima energije.
“Kratkoročno
imamo problem jer u nekoliko rudnika nije bilo dovoljno uglja i već smo vidjeli
kako s tim smanjenim proizvodnjama u dva-tri stara bloka Vlada Federacije
najavljuje za sljedeću godinu nedostatak električne energije. Neke se odluke
najavljuju poput poskupljenja, limiti u potrošnji, svega je bilo. To je
kratkoročno. Dugoročno je problem što će se blokovi koji su čak stariji od mene
ugasiti do 2030. godine. Praktično, po nekom rasporedu, zadnji rekonstruisani,
modernizirani blok je blok 6 u Termoelektrani Tuzla radio se 2012. godine.
Dakle, 15 godina mu ističe 2027. godine. Svi ostali blokovi u Tuzli, 3, 4 i 5,
su davno prešli 300.000 sati rada u svom životnom vijeku i produžio im se vijek
za dodatnih 15 godina. Gotovo da je nemoguće izvršiti rekonstrukciju postojećih
takvih blokova s obzirom da je to preskupa priča”, govori za Buku Jerlagić.
Prebaciti
se na prihvatljive energente
Da Federacija
BiH ima ogromnih problema i s postojećim termoblokovima govori nam i Nihad
Harbaš, stručnjak za energetiku.
“Nije više
problem u količinama uglja, da li ga imamo dovoljno ili ne, nego je problem u
održavanju blokova. Imamo probleme s trenutnim blokovima koji ne rade punim
kapacitetima, dosta su u zastoju, nema ko da ih servisira, ne više tih
dijelova, niko to ne proizvodi. Ne možemo mi sada govoriti o kupovanju nove
folcike, ako nema dijelova za nju, i ako
nema ko da je servisira. Nezvanični dogovor je da je ugalj u BiH tranzicijsko
gorivo. Dakle, trebamo ga iskoristiti do 2050. godine onoliko koliko možemo,
produžiti malo vijekove trajanja ovih termoblokova i naravno, prebaciti ih na
neke druge prihvatljive energente tipa biomase, kao što se planira u
Termoelektrani Tuzla blok 3, međutim, odmah su došle nevladine organizacije
koje su protiv toga. Nekada morate biti hrabri kada donosite odluke, i reći:
“Ok, nema bloka 7, ali idemo u tom smjeru. Ili pravilo blok 7 i preuzimamo tu i
tu odgovornost”, ističe za Buku Harbaš.
Shodno
navedenom, Jerlagić kaže da će se Bosna i Hercegovina dekarbonizirati prije
Evropske unije.
“Evropska
unija je nama dala rok do 2050. godine, a kod nas će se to desiti do 2030. Kada
bi se blok 7 napravio u naredne četiri godine, mi bismo ga imali narednih 20-ak
godina i praktično do 2050. godine bismo imali dovoljne količine električne
energije. Taj blok je projektovan da zamijeni stare lignitne blokove, trojku,
četvorku i peticu. Oni su 500 megavata snage sa lošom efikasnošću, da ne kažem
s lošim ekološkim performansama, a blok 7 je trebao da bude od 450 megavata
koji ima 45 puta manje emisije sumpordioksida i sve ono što je išlo uz tu
tehnologiju”, naglašava Jerlagić.
Problem je
skladištenje energije iz obnovljivih izvora
Prema njegovim
riječima, o pitanju bloka 7 treba da vijeća konzilij doktora nauka
elektrotehnike i energetike, a ne da bilo ko na politički način kaže da li nam
to treba ili ne treba.
“Prehrabra je
izjava bilo koga ko se bavi politikom reći da se odustaje od bloka 7. Odgovorno
tvrdim, da bez bloka 7 u budućnosti prije 2030. godine Bosna i Hercegovina će
imati problem s nedostatkom električne energije, odnosno istu ćemo morati
uvoziti. Nema alternative klasičnom načinu proizvodnje električne energije, a
to su nuklearne elektrane i termoelektrane.
Kada su u pitanju obnovljivi izvori električne energije, današnje
tehnologije ne daju mogućnost skladištenja energije. Mi možemo imati viška energije
u 2 sata popodne u julu, ali šta ćemo za 11 sati navečer. Kako ćemo riješiti
pitanje noći, kako ćemo riješiti pitanje dijela godine kada nema dovoljno
vjetra. Zimi ima vjetra po danu, nema po noći, ljeti nema skoro nikako. Vjetra
ima 3.000 sati godišnje, a sunca ima 1.250 u prosjeku. A jedna termoelektrana
radi 6.000 sati godišnje. Snaga bez sati ne znači ništa. Svijet još nije našao
rješenje kako skladištiti energiju iz obnovljivih izvora”, objašnjava bivši
direktor EPBiH.
Pritisak EU
samo na male, lobiji su prejaki
Podvlači kako
je upravo zbog toga Evropska unija kao krajnji rok za dekarbonizaciju odredila
2050. godinu, jer je bila svjesna da nije lako alternative obezbijediti u
kratkom vremenskom periodu.
“Iz tih
razloga je Evropa mudro rekla da je rok 2050. godine i da se polako gase
termokapaciteti, a da dolaze obnovljivi izvori i napredovanje baterijskih
skladišnih struktura gdje bi se ta energija koja se proizvede u toku dana
skladištila, da imamo rješenje za noć. Njemačka je ugasila nuklearke, a ponovo
pokrenula termoelektrane. Imamo jednu Poljsku gdje se 90 posto energije
proizvodi iz termo kapaciteta. Zašto onda Evropska unija ili Energetska
zajednica ne napada na Poljsku, Rumuniju koje su članice EU, i koje imaju
ogromne količine proizvodnje električne energije. Prvo bi trebali da rade
pritisak na njih, a ne da se radi pritisak na malu Bosnu i Hercegovinu. Ugasili
su nam hidroelektrane, sad nam gase termoelektrane, ti lobiji su prejaki i,
nažalost, mi nemamo snage ni tehničke, ni strukovne ni političke mudrosti da se
odbranimo”, riječi su Jerlagića.
Harbaš kaže da ne možemo zamijeniti energiju iz
termoelektrana ukoliko samo budemo stajali i gledali u vedro nebo. Krajnje je
vrijeme je, napominje, da se počne raditi.
“Moramo puno raditi na drugim izvorima i oblicima
proizvodnje energije, ali i uštedama u energiji. Ono što je bitno jeste uvijek
imati tu neku baznu energiju, bilo iz uglja ili iz gasa. Nažalost, već je
poznato da smo s gasnim elektranama zakasnili, i da ih u planovima do 2030.
godine nema, iako nikad se ne zna šta se može desiti zbog nepredviđenih
situacija. Međutim, ukoliko ne bude plana i samo budemo nastavili pričati šta
treba, a šta ne treba, prepucavati se, a ne budemo gradili nove kapacitete i energiju koristili efikasno, onda ćemo se dovesti u
situaciju da ćemo morati tu energiju uvoziti”, potcrtava Harbaš.
A ukoliko bi došlo do toga da od izvornika električne
energije postanemo uvoznici, cijenu bi na koncu platili građani i privrednici.
Jerlagić
navodi kako bi cijena električne energije bila znatno skuplja ukoliko bismo je
počeli uvoziti u većim količinama.
“Danas je
struja na berzi duplo skuplja nego naša proizvodna, duplo skuplja. Eh sada, ako
kažemo da ćemo uvoziti energiju koja je duplo skuplja, neminovno je da će to
iskihati građani Federacije BiH, odnosno Bosne i Hercegovine”, zaključuje on.
EPBiH u zadnjih 30 godina napravila samo jedan vjetropark
snage 50 megavata
Harbaš je stava da se ne može posmatrati samo jedan koncept,
u kojem se samo govori o gašenju termoelektrana, i o tome što obnovljivi izvori
energije nisu dovoljni.
“Tu ima, naravno, i biomasa koja je posebna tema.
Spaljivanje otpada kroz alternativne energane koje nisu klasične spalionice,
međutim, bojim se da sve ono što je nekako novo i postojeće nailazi na otpor,
pogotovo u civilnom društvu. A znamo i sami da smo protiv hidroelektrana,
protiv smo termoelektrana jer zagađuju, evo sad se javljaju i protesti i protiv
solarnih elektrana. Naš narod je jednostavno protiv svega, a nema da kaže za
šta je. A onda se boji da će, prvo ostati bez energije, a onda misli da ta energija
treba da bude jeftina, a neki misle čak i besplatna. E ne možemo onda stajati u
mjestu, govoriti da će se nešto zatvoriti, a očekivati da imamo energije i da
nam je jeftina”, govori Harbaš.
Napominje kako se niz okolnosti promijenio u prethodnih
desetak godina ili više.
“Da su tada napravljene termoelektrane, ne samo Tuzla, nego
i blok 8 u Kaknju, sada ne bismo imali te izazove i probleme. Ukoliko budemo
nastavili raspravljati šta treba uraditi, samo ćemo gubiti vrijeme i resurse i
energiju i novac. A čini mi se da se politika u kojoj se samo priča nastavila,
da raznorazni lobiji dolaze gdje se pojavljuju stručnjaci ili neke organizacije
koje su protiv nečega, a za nešto su. Međutim, mi stojimo u mjestu. Porazna je
činjenica da najveća elektroprivreda u BiH je u zadnjih 30 godina napravila
samo jedan vjetropark snage 50 megavata. Ne možemo onda pričati da ćemo ostati
bez energije, moramo raditi da ne bismo ostali bez energije”, naglašava Harbaš.
On smatra da u budućnosti od bloka 7 Termoelektrane Tuzla
nema ništa.
“Zbog geopolitičkih dešavanja, zbog zelene agende,
zagađivanja okoliša, zbog nadležnosti, doveli smo se u situaciju da je sada
vrlo teško očekivati da taj blok ugleda svjetlo dana. Da danas krenemo s
nastavkom gradnje bloka 7, proizvodnja bi krenula 2030. godine. Ako 2050.
godine moramo zatvoriti te blokove, onda on nema nikakvu isplativost”,
zaključuje sagovornik Buke.