Ubrzo nakon toga, Dodik je pokušao malo zamaskirati svoju izjavu, kazavši da nije dobro preneseno ono što je govorio, ali svima je bilo jasno šta je Dodik rekao.
„Kažu nam da ne možemo da slavimo Dan republike 9. januara zato što je to navodno vjerski praznik. Taj dan će ostati naša krsna slava i mi ćemo to obilježavati“, rekao je Dodik za Sputnjik.
„Meni niko ne može zabraniti da tog dana odem u crkvu i učestvujem u službi. A šta mislite za ideju koju čujem ovih dana da Republika Srpska utvrdi da je 15. februar Dan Republike Srpske, na isti dan kao i Srbija. Mislim da je to dobra ideja“, naveo je predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Sve ovo je za mnoge bilo iznenađujuće. Riječi koje su odjeknule kao grom iz vedra neba. Ali, oni koji prate rad Dodika smatraju da je ovo standardan način na koji on već godinama funkcioniše.
Hazarderska politika u kojoj se osjeća dobro.
Pa tako, prvo imamo napade na međunarodnu zajednicu, njihove prijedloge i zahtjeve, i to do krajnjih granica, a onda ogroman zaokret.
To se vidi i na primjerima vježbe oružanih snaga BiH i američkih vojnika na Manjači, rušenju nelegalno izgrađene crkve u Konjević polju, te nešto ranije, skidanju table Radovanu Karadžiću sa Studentskog doma…
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da su sve ovo dva lica jedne iste politike koju godinama uspješno provodi Milorad Dodik.
„Jedno lice te politike je namijenjeno za unutrašnju upotrebu. Ta unutrašnja upotreba podrazumijeva jednu kontinuiranu proizvodnju straha, nacionalnu homogenizaciju, snažne emocije i to je obično najizraženije neposredno pred izbore. Tad se to negdje u diskursu te politike smatra faktorom mobilizacije i homogenizacije birača. Drugo lice te politike je lice namijenjeno onome što zovemo međunarodna zajednica. Mi često vidimo da je ono na neki način i šizofreno, gdje se vrijeđaju pojedini pripadnici međunarodne zajednice, gdje se nipodaštavaju pojedinci i pojedine države, a onda se u isto vrijeme čine postupci koji oslikavaju stavove koje ti međunarodni faktori zastupaju kada je riječ o BiH. Tako da je potrebno imati izuzetno politički osviještenog građanina koji bi mogao razumjeti sve te hazarderske poteze kojih je u toj politici jako mnogo“, objasnila je Topić za BUKU.
Ona navodi da je ovdje vidljivo da se testira granica međunarodnog faktora u BiH.
„To je ta politika koja odražava hodanje po tankoj žici, gdje se postavlja pitanje na koju stranu će se prevagnuti. Kao što sam rekla, to je ta hazarderska politika koja je u pojedinim trenucima u političkom smislu sabijena uz zid. Mislim da je ona dobrim dijelom, kada govorimo o ovom međunarodnom faktoru, bila jedan test dokle se može ići i dokle se može provocirati sa tom politikom i onda kad se nađu satjerani uz zid, dolazi do brze promjene. Mislim da ovdje ima uticaja i stajalište predsjednika Srbije koji nije podržao radikalnu poziciju kada je riječ o imenovanju novog Visokog predstavnika“, rekla je Topić.
Kako kaže naša sagovornica, ovakvi potezi i jesu usmjereni na dolazak novog Visokog predstvnika i pokušaja da se neki stvari malo drugačije poslože.
„Cijeli onaj teatar oko imenovanja novog Visokog predstavnika je bila samo predstava za javnost. Mislim da je od početka bilo jasno da će on biti imenovan i da je sva ta galama koja često proizilazi iz Narodne skupštine bila samo dio te predstave da bi se možda u konačnici neke stvari malo drugačije posložile. Sve ono što se stvarno dešava na terenu i kada dođe do praktične primjene se mnogo razlikuje od onog retoričkog, što smo mogli da slušamo u prethodnom periodu.“