Dani bez padavina, visoke temperature koje sedmicama nisu popuštale i vreli vjetrovi ostavili su duboke posljedice na poljoprivredu semberske ravnice koja važi za jednu od najplodnijih u Bosni i Hercegovini. Na brojnim parcelama kukuruz je prerano završio vegetaciju, listovi su se osušili, klipovi ostali sitni, a poljoprivrednici već sada govore da će ovogodišnji prinosi biti daleko ispod očekivanja.
Iako će konačne procjene biti poznate tek nakon završetka berbe, gotovo da nema proizvođača koji vjeruje da će ova sezona donijeti pozitivan rezultat. Umjesto prinosa koji bi pokrili ulaganja i omogućili nastavak proizvodnje, mnogi računaju koliko će izgubiti. Na pojedinim parcelama šteta se procjenjuje na više od polovine očekivanog roda, dok na zemljištu bez mogućnosti navodnjavanja postoje njive na kojima će kombajni imati malo šta da uberu.
“Ove godine proizvodnju kukuruza sam zasnovao na dvije parcele. Ukupno oko 30 hektara. Parcela koja je uz rijeku Drinu, od nje ću uspjeti izvući bar nešto roda za silažu, da sačuvam za ishranu grla na farmama, iako je i tamo šteta oko 50%. A ova druga parcela, od nje nema ništa. Šteta je već sada oko 80%. Tu smo poptpuno na gubitku”, priča za Buku Miladin Savić, poljoprivredni proizvođač iz Amajlija.
Kukuruz je oduvijek bio jedna od najvažnijih kultura u Semberiji. Nije značajan samo kao tržišna roba, već i kao osnovna hrana za stoku, zbog čega svako smanjenje prinosa pokreće lančanu reakciju koja pogađa gotovo cijeli poljoprivredni sektor. Kada podbaci kukuruz, posljedice ne osjećaju samo ratari već i stočari, mljekari, proizvođači mesa i svi oni koji zavise od domaće proizvodnje stočne hrane.
“Nadali smo se da ćemo bar imati toliko da prehranimo farme, mi koji se bavimo proizvodnjom mlijeka i mesa. A kakva je sad situacija, izgubili smo i uloženo u sjetvu, izgubićemo dodatno jer ćemo morati kupovati hranu za grla, a po svemu sudeći izgubićemo i na mljekarskoj proizvodnji, jer nećemo imati kvalitetnu hranu, pa će proizvodnja pasti. Jedno vuče drugo, jedna šteta pokrene lančanu reakciju i cijela proizvodnja se ruši. Nama je otkup mlijeka opao, a osim toga snižene su nam i otkupne cijene. Ja sada dobijam 60 feninga za litar mlijeka, a nekada je bilo oko 90. Na jesen ću, vjerovatno, morati rasprodati grla, jer neću moći više ovako u veće gubitke da idem”, kaže Savić za BUKU.
Međutim, suša nije zaobišla ni ostale usjeve. Soja je na mnogim parcelama zaustavila razvoj mnogo prije nego što je trebalo. Biljke su ostale niske, mahune su malobrojne, a zrno sitno. Povrtari svakodnevno navodnjavaju zasade kako bi sačuvali ono što se još može spasiti, dok voćari upozoravaju da će dugotrajni toplotni talasi ostaviti posljedice i na kvalitet plodova. Čak i tamo gdje usjevi nisu potpuno uništeni, njihov razvoj je usporen, a prinosi će biti znatno manji.
Da bi spasili proizvodnju, brojni poljoprivrednici bili su primorani da gotovo svakodnevno uključuju sisteme za navodnjavanje. To znači dodatnu potrošnju električne energije ili goriva za pumpe, više radnih sati i veće troškove održavanja opreme. U godini u kojoj su cijene repromaterijala i dalje visoke, svaki dodatni trošak ozbiljno opterećuje proizvodnju.
Semberski proizvođač Dragiša Maletić, kaže da je u ovu sjetvu morao uložiti više nego ikada.
“Unazad 30 godina moja porodica i ja bavimo se proizvodnjom povrća i nešto malo žitarica proizvodimo. Sjetva je bila duplo skuplja nego prošle godine. A onda je krenula suša i došli smo u situaciju da svaki dan moramo zalijevati, kako bismo spasili bar nešto od roda. A cijene su nikakve. Ne samo da nećemo uspjeti vratiti uložena sredstva, nego će nam trebati bar dvije godine da se oporavimo od gubitaka. O zaradi više i ne razmišljamo. Došli smo u situaciju da ne znamo šta ćemo”, priča za BUKU Maletić.
Skuplja proizvodnja, sve manja računica
Mnogi proizvođači ističu da navodnjavanje više nije pitanje povećanja prinosa nego pokušaj da se izbjegne potpuni gubitak. Voda koja je nekada služila za poboljšanje kvaliteta danas predstavlja jedini način da biljke prežive ekstremne vremenske uslove. Međutim, nemaju svi pristup sistemima za navodnjavanje. Oni koji ih nemaju u znatno su težem položaju i gotovo su potpuno prepušteni vremenskim prilikama.
Posljednjih godina klimatske promjene sve snažnije pokazuju koliko je poljoprivreda osjetljiva na vremenske ekstreme.
“Sušni periodi postaju duži, temperature više, a raspored padavina sve nepredvidiviji. Umjesto ravnomjernih kiša, sve češće dolaze kratkotrajni pljuskovi koji ne mogu nadoknaditi višesedmični nedostatak vlage u zemljištu. Takvi uslovi dodatno pogoršavaju stanje usjeva”, kaže za BUKU agronom Stanko Golić.
Aflatoksin, nova prijetnja nakon suše
Kao da problemi izazvani sušom nisu dovoljni, poljoprivrednici strahuju i od nove opasnosti – pojave aflatoksina u kukuruzu. Visoke temperature i stres kroz koji biljke prolaze pogoduju razvoju gljivica koje mogu proizvesti ovaj opasni toksin. Ukoliko se pojavi u većim koncentracijama, kukuruz postaje neupotrebljiv za ishranu ljudi, a njegova upotreba u stočnoj ishrani podliježe strogim kontrolama. Aflatoksini nisu nepoznanica domaćim proizvođačima. Ranijih godina upravo su suša i ekstremne temperature dovodile do njihovog povećanog prisustva, što je izazivalo velike probleme u prometu kukuruza i proizvodnji mlijeka. Zato farmeri s posebnom zabrinutošću prate razvoj situacije, svjesni da bi, uz ionako umanjene prinose, mogli ostati i bez mogućnosti da prodaju dio uroda ukoliko analize pokažu povećane vrijednosti toksina.
Za stočare bi takav scenario bio dvostruki udarac. S jedne strane ostali bi bez dovoljne količine kvalitetne hrane za životinje, a s druge bi bili primorani da kupuju skuplju zamjensku stočnu hranu. Time bi proizvodnja mlijeka i mesa dodatno poskupjela, dok bi zarada ostala pod velikim pritiskom.
“Ovo je već treća ili četvrta godina zaredom sa ekstremnim vremenskim uslovima i poljoprivreda više nema od čega da se oporavi. Već sada procjenjujemo da su štete na kukuruzu i do 80 procenata. Ljudi već sijeku kukuruz za silažu dok još ima nešto zelene mase, ali ni ta hrana neće biti kvalitetna, što otvara ozbiljan rizik od pojave aflatoksina i dodatno ugrožava proizvodnju mlijeka i mesa. Istovremeno, troškovi proizvodnje su rekordni, podsticaji kasne, tržište je nesigurno i poljoprivrednici su prepušteni sami sebi. Ako se hitno ne preduzmu ozbiljne mjere, bojim se da će ova godina biti prelomna za domaću poljoprivredu, a posljedice će na kraju osjetiti svi građani kroz manje domaće hrane i više cijene“, kaže za BUKU predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, Savo Bakajlić.
Poseban razlog za zabrinutost, navodi Bakajlić, predstavlja tržište. Poljoprivrednici podsjećaju da se već suočavaju s ozbiljnim problemima kada je riječ o otkupu. Otkupne cijena pojedinih ratarskih kultura pale su za oko 30%, što u godini obilježenoj visokim troškovima proizvodnje i smanjenim prinosima, dodatno umanjuje mogućnost da proizvođači pokriju ulaganja.
Sve više poljoprivrednika upozorava da ovakvi uslovi dugoročno mogu dovesti do smanjenja proizvodnje. Ukoliko se trend nastavi, dio proizvođača mogao bi odustati od pojedinih kultura ili smanjiti zasijane površine. To bi značilo manje domaće hrane, veću zavisnost od uvoza i dodatni pritisak na cijene.