Ovo su samo neki od rezultata istraživanja Unije studenata RS-a o temi „Ima li visokog obrazovanja u programima političkih partija i šta studenti misle o političkim partijama?“
-Više od polovine anketiranih studenata nije pročitalo program nijedne političke stranke, a jedina trećina nikada ne gleda informativne emisije u kojima se govori o politici – rekao je na pres-konferenciji u Banjoj Luci Borivoj Obradović, potpredsjednik Unije studenata RS-a i član tima koji je proveo istraživanje.
Međutim, od 876 anketiranih studenata, svaki peti je član neke stranke, a gotovo svaki četvrti namjerava da se aktivira u određenoj političkoj partiji.
Istovremeno, većina anketiranih studenata nema previše dobro mišljenje o političkim partijama i smatra da su sve stranke iste, a najviše im zamjeraju, kazao je Obradović, to što se ne drže onog što su obećali.
-Interesatno je i da studenti koji su članovi političkih partija ili to namjeravaju da budu nemaju mnogo bolje mišljenje o strankama u odnosu na svoje kolege koji nisu članovi partija – prenio je Obradović jedan od rezultata istraživanja, ali i onaj da studenti vjeruju da, ako su dobro organizovani i imaju jasan cilj, mogu uticati na političare da rade u studentskom interesu.
Moglo bi se zaključiti, priznaju studenti, da su stranke u RS-u takve kakve jesu i zbog nedovoljne studentske aktivnosti prema njima.
Istraživanjem je obuhvaćeno šest političkih stranka koje su zastupljene u Narodnoj skupštini RS: SNSD, SDS, PDP, DNS, SP i NDP, s programima koji su postavljeni na njihovim internet stranicama.
Anketiranjem je utvrđeno da se program nijedne političke stranke ne podudara 100 posto s Okvirnim planom Unije studenata ni u jednoj oblasti istraživanja, s tim da u političkim programima postoje i ideje koje nisu zastupljene u planu Unije studenata, a zaslužuju pažnju.
Neke političke stranke, koje osim političkog programa imaju i posebne programske dokumente stranačkog podmlatka, konkretnije su u svojim programima definirale svoju politiku u oblasti visokog obrazovanja i odnos prema studentima.
Istraživanje je pokazalo da sve stranke zagovaraju poboljšanje studentskog standarda i to uglavnom kroz politiku stipendiranja i kreditiranja, uz naglašenu socijalnu (siromašni studenti) i razvojnu (talentovani studenti) komponentu, s tim da postoje znatne razlike u pogledu konkretizacije tih politika.
S druge strane, nijedna stranka ne posmatra studentski standard u širem smislu, odnosno ne prepoznaju potrebu ulaganja u osmišljavanje slobodnog vremena studenata, podsticanje njihove mobilnosti i razvoja vještina koje se ne mogu steći u okviru redovnog nastavnog procesa.
U programima političkih stranka u RS-u o kvalitetu visokog obrazovanja se govori samo načelno, bez prepoznavanja ključnih problema i nuđenja konkretnih rješenja.
I viđenje kvaliteta visokog obrazovanja u programima političkih stranaka bitno se razlikuje od stavova Unije studenata, naročito u pogledu kvaliteta rada privatnih fakulteta, kadrovske (ne)osposobljenosti visokoškolskih u ustanova i niskog rejtinga fakulteta u RS-u na svjetskim rang listama.
Također, istraživanje Unije studenata RS-a je pokazalo da političke stranke uglavnom prepoznaju potrebu većeg ulaganja u naučnoistraživački rad, ali ne nude konkretna rješenja, niti zagovaraju potrebu uključivanja studenata u naučnoistraživačke projekte.
Sve stranke obuhvaćene istraživanjem svojim programima izdvajaju zdravstvenu zaštitu kao važnu oblast, ali ne prepoznaju specifične potrebe, ni probleme pojedinih grupa, pa tako ni studenata.