Zapravo, ovo je
definitivno godina gafova banjalučke policije. Policajci su kao takvi opričani i
u vicevima, samo, sad su brzi i na obaraču. Jer, plate su male, rijetki su oni
koji imaju pristup narko dilanju, a samim tim i živom kešu, pa su
isfrustrirani. Preko svake mjere. A gdje je frustracija, tu je i gotovo siguran
gaf. Samo što može neko da nastrada.
Posljednji eksces bilo
je ranjavanje 27-godišnjeg Saše Damića. Jeste da je mogao koštati života
mladića, ali se desio. Što bi rekao Stanislav Čađo, Ministar unutrašnjih poslova RS, ,,nerealno je očekivati da više od 5.000 pripadnika policije, koji
svakodnevno obave desetine intervencija, svaku od njih savršeno obave.“
Pa, jeste, u pravu si,
Čađo! 5000 pandura, pa da su baš svi čiste glave i da ne pucaju u nenaoružanog
čovjeka sa leđa?! I narod se pohasio, pa čuda očekuje! Sram ga bilo!
Nego, kako je ranjen
Damić? U svojoj izjavi za ,,Nezavisne“, mladić kaže da je riječ o ,,grešci“, te
da je policija zapravo tražila drugoga. Puno je slučajnosti da bi bilo riječ o
grešci. Otkud Damić na mjestu gdje se nalazio diler Bojan
Ćirić? Kako baš on, sve bez dokumenata, da mu nudi upaljač (a inače je nepušač)?
Kako je moguće da se pokrio po glavi, ako je prethodno bio vezan lisicama?
Naime, Damić prvo kaže:
,,Svezali su me lisicama, onako na kontru, i ruke prebacili iza leđa. Tada je
počelo iživljavanje“.
Kasnije dodaje: ,, Udarali su me nogama,
rukama, a najviše je bolio pištolj kojim me inspektor, čije je prezime, čini mi
se Marić, tukao po glavi. Pokrio sam šakama glavu kako bih je zaštitio.”
Vidi se da mladić
ne veže uzročno posljedično događaje, ali sa druge strane, vlada
,,profesionalnim terminima” tipa – ,,kontra”, bliskim, kako policiji, tako i
,,raji sa one strane zakona”. I to je, trenutno, sva krivica Saše Damića.
A ostalo je do
drugova u plavom.
Slučajnosti u plavom
Jasno je da se
Čađo našao u nebranom grožđu i da se ovaj n-ti po redu incident desio, kao i uvijek,
baš kad ne treba. Jer, nemojmo zaboraviti da je rođendansko slavlje prvo
pokvarila smjena načelnika CJB Pale, a tu je i nepobitna činjenica da policajci
na škrge dišu kada su u pitanju njihove plate. Nadalje, po riječima radnika,
studenata, boraca i penzionera, sprema se i grčko proljeće u Banjaluci. Čađi,
čitaj šefu Dodiku, najmanje u ovom trenutku trebaju neposlušni panduri. Zato je
i inspektor koji je ranio mladića promptno suspendovan, za razliku od
dosadašnjih slučajeva koji su rješavani po principu ,,sjedi i ćuti dok se
situacija ne slegne” .
U svemu ovome
postavlja se pitanje šta je u mentalnom sklopu ljudi koji vežu čovjeka, ili ne,
svejedno, pa mu pucaju u leđa? Pri tome se tačno zna kad policija smije pucati.
Dakle, u samoodbrani, kada se na njih poteže hladno ili vatreno oružje i kada
je direktno ugrožen život civila. Pošto to ovdje nije bio slučaj, red je da
razmotrimo psihološke aspekte ovog dešavanja.
Prvo i osnovno je
da su policajci koju su učestvovali u ovoj, hajde da je nazovemo akciji u
pokušaju, po mentalnoj mapi najsličniji čovjeku koji je ranjen. Nisu oni ni za
uncu bolji niti lošiji od njega. To je taj mentalitet, taj način mozganja, ta
procjena, koja se svodi na animalno – pojedi ili ćeš biti pojeden.
Frapantno je, bar
prema Damićevom iskazu, da se policajci nisu zaustavili ni nakon ranjavanja
mladića. ,,U jednom trenutku pištolj je
opalio, a ja sam samo vidio svjetlost i osjetio da mi lijeva strana leđa i
tijela trne. Ali, oni ni tu nisu stali, nastavili su me tući, stavili su mi
nogu na glavu i bukvalno skakali po meni smijući se”, ispričao je
Damić za Nezavisne.
Kad to čujete,
jasno vam je da je to isti onaj profil ljudi koji su prije neki dan razbili
glavu pomoćnom sudiji na utakmici Borac-Željezničar, da je to onaj isti profil
koji je spreman da torturiše, muči i zlopati svakog ko je slabiji ili je u
poziciji slabijeg. Dakle, tipičan primjer divljačkog huliganstva i nasilništva,
samo obojen u plavu uniformu.
Hipotetički
gledano, i Damić je mogao biti policajac. Jer taj i takav čovjek je mnogo
korisniji policiji, svojim ,,unutrašnjim znanjem” svojim razmišljanjem od
,,običnog” građanina. Takođe, hipoteze radi, policajac nasilnik je komotno
mogao biti diler, mogao je biti lokalni nacionalista-navijač-huligan na tekmi.
Pravi problem
leži u dvije stvari. Ovlastima koje su date čuvarima reda i mogućnostima, prije
svega mentalnim, da ti isti čuvari reda te ovlasti striktno provedu bez
gledanja kroz prste, ali i bez prekoračenja istih. Nekako, uvijek se desi da
lokalni prašinar, nezgrapno, poput slona u staklari, ili ne uradi ništa ili
,,greškom nekog propuca”. Dakle, krajnje je vrijeme da se na policijskim
akademijama pojave psiholozi i psihijatri koji će se baviti mogućnostima i
limitima budućih plavaca.
Drugi problem je
tako karakterističan za ovu sredinu, a to je problem ćutanja i netalasanja.
Jer, naš je čovjek takva živinka. Nikad se ne zna kad će i kako nadrljati od
policije ako spomene nekog inspektora Marića i njemu slične u negativnom
kontekstu. A to nam govori u kakvoj zemlji živimo. Ovo je klasično bezvlašće sa
nekom vrstom ustavno-pravnih okvira, koji su čista ubleha za narod. A taj isti
narod, kao na fudbalskoj utakmici, posmatra kako se mafija i vlast prepliću,
miješaju, donose odluke. Promatra kako mafijaši postaju ,,ugledni građani”,
kako dobri policajci zlovoljom nečijom ,,zglajzaju”. Promatra poklopljen po
ušima i preplašeno čeka da ga neko greškom pita u mraku ,,imaš li ličnu kartu”.
Ne bi bilo loše
napomenuti kako od razriješenja ovog ,,nemilog slučaja” najvjerovatnije neće
biti ništa. Zašto? Pa zato što je Gojko Vasić, direktor policije RS, rekao kako
je MUP formirao Unutrašnju kontrolu koja će, zajedno sa Tužilaštvom, obaviti
uviđaj i utvrditi eventualna prekoračenja dužnosti u ovom slučaju.
Rukovodeći se
onom Čerčilovom maksimom da ako hoćeš da se nešto zataška samo formiraš
komisiju, onda ništa u ovom slučaju od pravde, pravičnosti i pune istine.
Nemoj srećo, nemoj danas
Podsjećanja radi,
policajci su zimus upali u DFK klub, napravili brutalnu raciju, pretukli par
ljudi, a sve zbog pogrešne dojave. Naime, tragikomično, ali istinito, promašili
su lokal. Raciju su trebali da odrade u drugom klubu slične provinijencije. I
nikom ništa, naravno.
A tu je i
najnovija vijest o puštanju na slobodu Božidara Stanišljevića, u regionu znanog
kao Bole, koji je navodno počinio ,,teroristički akt” unošenjem oružja u
dvoranu Borik. Ova zimska medijska senzacija od čovjeka čamila je u pritvoru 3
mjeseca zato što tužilaštvo i policija nisu znali šta će od njega. Kako
objasniti svijetu da je terorista, kako ga nazvaše, obični lokalac sa starom
navikom sakrivanja privatnog arsenala?
Pa ćutnjom i blagotvornim djelovanjem zaborava kao i do sada.
Narod zaboravlja, pa će zaboraviti i ranjavanje mladića.
A druga strana?
Druga strana će dati izjave kad se završi istraga. U cilju iste,
pretpostavljate, nisu dostupne za javnost.
I još nešto, nije u redu da se ovih dana kada
se slavi rođendan postavljaju ovakva pitanja MUP-u.
Naime, Ministar
unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo kazao je da neće da ulazi u procjenu tog
pitanja u ovom trenutku, te da nije u redu da se na Dan policije priča o ovom
slučaju. Naveo je da je siguran da bi svi oni koji su ponosni na sopstvenu
zemlju i na jedan simbol to poštovali i ne bi takva pitanja otvarali na ovaj
dan.
Vesela neka država
veselih ljudi, još veselijih kriminalaca i policajaca u njoj.
Naravoučenije – Uvijek, ali uvijek nosite sa sobom ličnu kartu, da vas
ne bi ranili