Zvorniku je sinoć promovisan XII tom višesveščanog enciklopedijskog Rječnika bosanskog jezika, kapitalnog leksikografskog projekta koji je 2001. godine pokrenuo akademik Dževad Jahić. Promocija je održana u gradu u kojem je pitanje naziva bosanskog jezika prije samo nekoliko sedmica dobilo i sudski epilog, Vrhovni sud Republike Srpske utvrdio je da su bošnjačka djeca u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Zvorniku diskriminisana u vezi s označavanjem jezika u službenim školskim evidencijama i đačkim knjižicama.
XII tom Rječnika potpisuje dr. sc. Haris Ćatović, naučni saradnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i dugogodišnji saradnik akademika Dževada Jahića. Izdavač je Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), a na projektu, uz autora, radi urednički kolegij sastavljen od lingvista i filologa.
Projekat koji traje četvrt stoljeća
Rad na višesveščanom Rječniku bosanskog jezika započeo je akademik Dževad Jahić još 2001. godine. Tokom godina nastajao je obiman leksikografski projekt čija je ambicija da sistematizira i dokumentira leksičko bogatstvo bosanskog jezika.
Prvih jedanaest tomova izrađeno je pod autorskim vodstvom Dževada Jahića, koji je preminuo 2024. godine. XII tom izradio je Haris Ćatović, uz stručni nadzor uredničkog kolegija koji je nastavio metodološke principe postavljene Jahićevim radom.
O kakvom je obimu riječ najbolje pokazuju podaci koje navodi VKBI: Rječnik bi trebao obuhvatiti više od 120.000 natuknica i oko 700.000 obrađenih i opisanih jezičkih jedinica, na više od 6.000 stranica. Njegova posebnost je i u tome što ne predstavlja samo klasični rječnik značenja riječi. U njegovoj metodologiji objedinjeni su elementi enciklopedijskog, gramatičkog, etimološkog, frazeološkog i onomastičkog rječnika.
Govoreći za BUKU, Haris Ćatović, naučni saradnik Instituta za jezik u Sarajevu istakao je da je jezik primarno društveno pitanje od prvorazrednog značaja za jedan narod.
“Obzirom na tu činjenicu, i obzirom na okolnosti koje se dešavaju kad je u pitanju samo imenovanje bosanskog jezika na prostoru Zvornika, mi dolazimo da pokažemo da bosanski jezik primarno je naučna kategorija i nije pitanje koje se može uopšte dovoditi u pitanje. Jedino se dovodi iz aspekta političkih, koji nisu, naravno, primarno naučni, i iz aspekta onih koji se tretiraju u ideološkim kuhinjama koje proizvode, dakle, ono što zapravo ne može nikad kontrirati i ne može biti i stati, da kažemo, na istini na kraj. Bosanski jezik je prije svega naučno utemeljen jezik, dokumentovan u svojoj književnosti, samo u posljednjih 30 godina imamo preko 500 monografija. I, naravno, evo, kad je riječ o rječniku, ovo je samo jedan od rječnika u bosanskom jeziku, jer mi imamo preko 200 rječnika u kojima u nominaciji stoji ovaj nazivnik “bosanski jezik”. Dakle, sama ta činjenica govori o tome kako bosanski jezik neupitno postoji. Sad je druga stvar što su političke dioptrije tako podešene da jednostavno istini ne mogu pogledati u oči, već upravo suprotno, pokušavaju negirati ono što je zapravo nemoguće negirati. Pokušavaju staviti u kontekst nepostojanost onoga što očigledno postoji. Ja se divim tim politikama, ja se divim tim ideologijama, jer treba zaista jako mnogo političke energije da se utroši kako bi se dokazalo da nije očito ono što je zaista svima nama dovoljno jasno i očito “, rekao je Ćatović.
Jezik kao naučna činjenica
XII tom Rječnika ne nastoji dokazivati postojanje bosanskog jezika političkim argumentima. Njegov osnovni zadatak je leksikografski: prikupiti, opisati i sistematizirati jezičku građu.U tome je i važnost ovakvih projekata.
” Filozofski fakultet podržava sve aktivnosti na njegovanju materijalne i nematerijalne kulture prije svega, a pogotovo jezika i tradicije ovog naroda i Bosne i Hercegovine. I zato s ponosom predstavljamo 12. tom Rječnika, rahmetli akademika Dževada Jahića. Dževad Jahić je bio dugogodišnji nastavnik i na Filozofskom fakultetu u Tuzli, i to je samo mali dio koji mi možemo vratiti našem profesoru za sve ono što je dobro učinio. Mi smo imali već aktivnosti prema Podrinju. Recimo, Dani Derviša Sušića, jedna od manifestacija koju Filozofski fakultet organizira zajedno sa partnerima sa Tuzlanskog kantona, bila je u Vlasenici. Dakle, ta manifestacija je jedan njen dio. A evo, nastavljamo tu aktivnost i, ako Bog da, mi planiramo i još aktivnosti prema Drini, jer ovo su granice Bosne i Hercegovine, ovo je Bosna i Hercegovina”, rekao je novinarima Sead Nazbegović, dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Projekat je zamišljen kao dugoročan posao. Jahić je tokom više od dvije decenije rada postavio metodološki okvir, a nakon njegove smrti nastavak projekta preuzeli su njegovi saradnici i institucije okupljene oko njega.U februaru ove godine VKBI i Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu potpisali su Protokol o saradnji o suizdavaštvu, upravo s ciljem nastavka izrade preostalih tomova. Autor XIII toma također će biti Haris Ćatović, koji je priredio XII tom. Time je, kako je tada navedeno, osiguran institucionalni nastavak projekta i njegova izrada u skladu s metodološkim standardima koje je postavio Jahić.
Promocija u Zvorniku nije predstavljala završetak jednog projekta. Naprotiv, predstavljena je samo jedna etapa rada koji bi, prema planovima, trebalo da traje još godinama.
U Zvorniku više od promocije knjige
U nekom drugom gradu promocija jednog toma velikog lingvističkog projekta mogla bi ostati prije svega kulturni i naučni događaj.
U Zvorniku je kontekst drugačiji.
Samo nekoliko sedmica prije promocije, Vrhovni sud Republike Srpske donio je odluku u predmetu koji se odnosio na bošnjačku djecu iz Zvornika i okoline koja pohađaju Osnovnu školu „Sveti Sava“.Presuda je donesena 7. jula 2026. godine, a javnost je za nju šire saznala krajem jula. Vrhovni sud RS djelimično je usvojio reviziju maloljetnih tužitelja i utvrdio diskriminaciju na jezičkoj osnovi. Riječ je o jednom u nizu postupaka koji se vode u vezi s pravom bošnjačke djece na upotrebu bosanskog jezika u javnom školskom sistemu Republike Srpske.
Prema informacijama koje je objavilo Advokatsko društvo „Ademović, Nožica i partneri“, problem se odnosio na način označavanja jezika u službenim školskim evidencijama i đačkim knjižicama. U konkretnom slučaju učenicima srpske nacionalnosti naziv jezika bio je označen kao „srpski jezik“, dok je bošnjačkoj djeci umjesto naziva „bosanski jezik“ upisivan izraz „jezik bošnjačkog naroda“.Vrhovni sud je zaključio da je takvo postupanje predstavljalo diskriminaciju i naložio tuženima da preduzmu aktivnosti radi njenog otklanjanja, odnosno da se jezici konstitutivnih naroda u službenim školskim evidencijama i đačkim knjižicama označavaju na isti način.
“Ovo nije samo knjiga, dakle, ovo je knjiga-temelj bosanskog identiteta, jer jezik je sva naša prošlost, dakle, ono što su bili naši djedovi, naši preci, naša kultura, naša pjesma, sve naše, dakle, identificira se kroz jezik. I evo nas, nažalost, danas akademika Jahića nema, ali imaju oni koji su nastavili da rade, ono čemu je on, u stvari, život posvetio, čak od 2001. godine. Posebno je važno da se nalazimo u mjestima, u dijelu države Bosne i Hercegovine, gdje se on, uprkos našoj borbi očuvanja tog identiteta kroz jezik, bosanski, pokušava osporiti. I zato smo tu. Evo, rekli ste da je sud kazao svoje, mi ćemo govoriti svoje, ovo je dio našeg identiteta, i nastavićemo, evo, već 2. septembra, bićemo i u Banjaluci, gdje također ćemo govoriti o bosanskom jeziku. I jako je važno da kažem, da naš centar, Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, shvati da dok Bosanci i Hercegovci budu govorili bosanski jezik ovdje na Drini i tamo na zapadu, u Krajini i u istočnoj Hercegovini, do tad će ga biti. Ako se bude govorio samo u Sarajevu, bojim se da će on biti upitan, jer veliki je otpor, ne samo prema našem jeziku, nego prema svemu što identificira nas kao konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini, narod koji postoji, ima svoju i historiju i kulturu”, rekao je novinarima potpredsjednik RS Ćamil Duraković.
Za jedne, Rječnik je naučni poduhvat koji će budućim generacijama ostaviti sistematiziranu građu bosanskog jezika. Za druge, njegova promocija u Zvorniku bila je i snažan podsjetnik na činjenicu da se pravo na vlastiti jezik ne završava njegovim postojanjem u knjigama. Ono podrazumijeva i pravo čovjeka da ga pod tim imenom koristi i u javnom životu.